Насловна ТЕМЕ ЖИВОТ Čvarci od neuglednog mrsa, do skupog delikatesa

Čvarci od neuglednog mrsa, do skupog delikatesa

269

Zima je uvek bila vreme svinjokolja. Danas se većina ne drži starih običaja, dovoljno im je da kupe čvarke (i još ponešto), čisto da se podsete na to kako je nekada mirisala i kakvog je ukusa bila „hrana siromašnih“, a danas delikates sa zaštićenim poreklom. I to skup. Od kraja do kraja, od Zrenjanina do Vlasotinca, sve je isto, svi ih vole, a sve je opet toliko različito. I nekako svi ih, bez obzira na cenu, jedva čekaju.

Piše: Zorica Dragojević

Prvi veliki svinjokolj ove zime, ne računajući „Čvarkijadu“ u Valjevu, održan je u etno selu Tiganjica u Stajićevu nadomak Zrenjanina. Mirisalo je, čini se, sve do Beograda. Majstor Goran Marković iz Stajićeva od rane zore pažljivo je sekao slaninu od rebara na kockice tri puta tri centimetra, s puno ljubavi ih stavljao u kotlanku i mešao do podneva, kako bi oni koji su zbog svinjokolja došli, uživali.

Šoder čvarci su klasika

– U kazan ili oraniju, kako je još zovu, stavi se litar i po do dva litra vode, čisto da ne zagori. Zatim stavite slaninu od leđa, plećke i onaj otpad od mesa, sečeno na kockice tri puta tri centimetra ili četiri puta četiri, u zavisnosti od debljine slanine i veštine mesara. Mast se topi nekoliko sati, što zavisi od količine, od starosti svinje… Voda brzo ispari, ostane mast i u masti se prže i tope čvarci. Kad porumene, ocedimo mast i ostavimo čvarke da se još malo tope. Mi ne cedimo čvarke na cediljku ili gazu, već vadimo mast. Neko voli suvlje, neko nepečenije. Kad se osadmeset posto masti izvadi i čvarci počnu da šuškaju, onda su gotovi. Onda ih cediljkom vadimo, raširimo na plehove i pustimo da se ohlade. Ne solimo, jer ako ih posolimo, budu mekani. Kad pravim za sebe, volim da napravim duge čvarke. Sečem na nekih dvadeset santimetara dužine i santimetar širine. Kad se ispeku oni se uvrte, budu kovrdžavi, duplo manji i hrskavi – objasnio nam je Goran Marković kako se u ovom kraju Vojvodine prave čvarci, masni i slasni, ali i hrskavi, i odlični za zimski zdrav doručak.

Malo zapadnije, slično, ali ne i isto, u Užicu i užičkom kraju prave se klasični, šoder čvarci. To su oni sitni, kockasti, dobro uprženi, a kada ih jedete, osetite red mesa i red masnoće. Kako ih prave otkrio nam je Mirko Rakić iz sela Zaglavka, između Užica i Bajine Bašte.

You need to be logged in to view the rest of the content. Please . Not a Member? Join Us