Насловна АРХИВА FEKETIĆKA VIŠNJA: Priznata sorta vojvođanskog sela

FEKETIĆKA VIŠNJA: Priznata sorta vojvođanskog sela

1733
Фото: Pixabay

Skoro da nema kuće u Feketiću, mestu u opštini Mali Iđoš, ispred koje ne raste bar jedno stablo višnje. Tako je još od sredine pedesetih godina prošlog veka kada se u ovom, ali i okolnim selima višnja počela masovnije gajiti i oduvek se smatrala autohtonom sortom. Sadila se duž seoskih ulica, u baštama, amaterskim ili manjim voćnjacima. Tako je i danas, što potvrđuje i činjenica da se u ovom selu više od decenije organizuju „Dani feketićke višnje“. To ne treba da čudi, jer je Feketić smešten u ravničarskom kraju na Telečkoj visoravni i nadmorskoj visini od 96 metara. Zbog kontinentalnih klimatskih uslova i zemljišta tipa černozem, ovo područje je odlično za uzgajanje višnje. Takvo mišljenje dele i brojni stručnjaci.

Prema istorijskim predanjima, feketićku višnju na ovo područje doneli su mađarski vojnici za vreme austougarske vladavine. Nije se kalemila, već sadila i razmnožavala iz korenovih izdanaka.
Pripada tipu marela, koje se smatraju prirodnim hibridima između trešnje i višnje. Da zaslužuje pažnju, potvrđuje i činjenica da je 2013. godine Odeljenje za priznavanje sorti Ministarstva poljoprivrede Srbije odlučilo da se prizna kao posebna sorta. I od toga dana ona se može naći pod imenom „prima“.

Prema podacima iz stručnih studija, „prima“ ima gusto i kompaktno uspravno stablo. Srednje je bujnosti i dostiže četiri metra visine i tri i po širine kada se kalemi na generativnu podlogu u uslovima bez orezivanja. Krošnja je gusta i ravnomerno raspoređena duž celog stabla. Listovi su kožasti, debeli, tamnozeleni, dugi i eliptični, sa dugim vrhom i zaobljenom osnovom. Zbog karakterističnog uspravnog rasta, pogodna je za gustu sadnju u komercijalnoj proizvodnji voća.

Stranooplodna je sorta. Kao oprašivači preporučuju se čačanski rubin i oblačinska višnja. Cveta u aprilu, a bere se oko 15. juna. Plodovi su okrugli, srednje krupnoće, prosečne mase 7,6 grama i sa dugim peteljkama. Sočni su i skoro crni, punog i bogatog ukusa. Poseduju osrednju čvrstinu, što je dobra osobina prilikom njihove berbe i transporta. Tamnocrvena boja soka i odlično izbalansirane kiseline i šećeri, ovu višnju svrstavaju među najbolje za proizvodnju domaćih sokova, vina i likera. Koštice su srednje veličine, a odnos mase ploda i koštice je 94,11 procenata.

Plodovi su pogodni za potrošnju u svežem stanju, ali i za preradu u vino, rakiju, liker, slatko, sok… Meštani često kažu da se od ovog voća ništa ne odbacuje, pa čak ni koštice koje se osušene koriste za punjenje jastuka umesto perja, jer po tradicionalnom verovanju, dugo čuvaju toplotu.
Prema navodima stručnjaka, u svim oblastima proizvodnje pokazalo se da je feketićka višnja rezistentna na pucanje plodova tokom kišnih perioda, što je još jedna od cenjenih osobina kod koštičavih voćnih vrsta. Takođe, imuna je na Monilinia laxa (mrka trulež ili palež cvetova) i Blumeriella jaapii (pegavost lista), ili je izuzetno visoke tolerantnosti i time interesantna u oblasti integralne, pa čak i organske proizvodnje.

Tokom 2015. godine, u periodu pune zrelosti rađene su hemijske analize plodova „prime“ i „erdi botermo“, sorte za koju se navodi da je jedna od najboljih savremenih stonih sorti višnje. Vrednosti rastvorljivih suvih materija kretale su se od 14,2 (erdi botermo) do 16,8 Brix (prima). Značajnih razlika u sadržaju kiselina između sorti nije bilo. Ukupni antocijani u plodovima bili su skoro deset puta veći kod sorte „prima“ u odnosu na standard, dok je sadržaj ukupnih fenola bio za 50 procenata veći. Rezultati dobijeni u studiji su pokazali da je „prima“ bogat izvor bioaktivnih jedinjenja i da ispoljava izuzetno visok antioksidativni kapacitet.

Značaj ovoj sorti pridaje se i s naučne strane. Dobar je početni materijal u daljem oplemenjivačkom radu. Takođe, s obzirom na stranooplodnost, prof. dr Vladislav Ognjanov sa svojim timom istraživača radi na pronalasku kompatibilnijeg oprašivača i novih selekcija koje bolje rađaju.

S. Malinović

Dobro jutro broj 538 – Februar 2017.