Насловна ТЕМЕ ПОВРЋЕ HIDROPONIJA: Novi život davno zaboravljenog povrtarstva

HIDROPONIJA: Novi život davno zaboravljenog povrtarstva

1659

Proizvodnja biljaka bez zemlje, u hranljivom rastvoru, u svetu nije novina. Postoje podaci da se, doduše kao ideja, korišćenje vode za uzgajanje biljaka u nauci javlja još u 17. veku. Ima dokaza da je sistem uzgajanja biljaka, izdignutih od zemlje i u vodenom rastvoru, postojao još u doba Vavilona, a pronađeni su i hijeroglifi koji svedoče o tome da su Egipćani neke biljke uzgajali u vodi. Dakle, znanje i umešnost drevnih naroda valjalo je samo otkriti i prebaciti u današnje vreme, u savremenu proizvodnju, poznatu pod imenom hidroponija.

Iako smo mala i za mnoge nerazvijena zemlja, u ovoj oblasti ne zaostajemo za svetom. Pre deset godina, u Irigu, sremskom gradiću poznatom po vrsnim voćarima i vinogradarima, na 13 hiljada kvadratnih metara podignut je savremen staklenik, najveći u Srbiji, u kojem se proizvodi rasad svog povrća koje uspeva u našim klimatskim uslovima, a čini ga preko 20 miliona biljaka godišnje. Najviše je salate i kupusnjača. Podigli su ga domaća kompanija Grow Rasad i holandska firma Grow Group, a potpomogla Vlada Vojvodine preko Sekretarijata za nauku i tehnološki razvoj.

Sve kruži, ništa se ne baca

Sada, deset godina kasnije, ova iriška kompanija nalazi se u čisto srpskom vlasništvu, sa specifičnim ugovorima s holandskom kompanijom o prenošenju znanja. Od direktora dr Anđelka Miškovića saznajemo da seu njihovoj kompaniji u sistemu hidroponije proizvodi samo salata, i to isključivo biljke od rasađivanja do vađenja. Mogle bi i druge vrste, ali za njih tržište još nije zainteresovano. Na površini od tri i po hektara, koliko zauzima vodena bašta, najveći deo nalazi se na otvorenom polju. Zimi, kada su izuzetno niske temperature i kada još nema rasada, deo bašte seli se u staklenik.

Biljke bez zemlje brže rastu

Po prihvaćenoj definiciji, hidroponija je sistem uzgajanja biljaka bez korišćenja zemlje, uz pomoć vode i hranljivih sastojaka. Biljke se postavljaju u posebne posude, a hranljive supstance sprovode se direktno do korena. Hidroponski sistem konstantno obezbeđuje sve što im je potrebno za razvoj, pa ne moraju da razvijaju dugačko korenje, i rastu 50 odsto brže nego u zemlji.

Hidroponija omogućava i veliku uštedu prostora u staklenicima i plastenicima, jer se biljke mogu uzgajati na više nivoa, ukoliko ima dovoljno svetlosti. S obzirom na to da veštačke, hidroponske bašte ne zavise od godišnjih doba, one mogu obezbediti prinose tokom cele godine. Mogu se koristiti reciklirana voda i hranljivi sastojci, što znatno smanjuje sredstva potrebna za uzgoj. Jedina mana je cena sistema. Ipak, kad se jednom napravi, hidroponska bašta će se godinama koristiti bez dopunskih ulaganja u opremu.

Rasad se i dalje gaji na čvrstom supstratu, u stakleniku. Ali, i tu ima novina. Grow Rasad se specijalizovao za proizvodnju salate u sistemu dva u jedan ili tri u jedan. To znači da se od samog početka, od rasada, u jednoj kocki nalaze tri biljke različitih formi salate koje se prebacuju u takozvane „gutere“ – oluke s hranljivim rastvorom, gde ostaju do prodaje. U zavisnosti od doba godine jedan proizvodni ciklus u vodenoj bašti traje od 34 do 90 dana, od čega se za proizvodnju rasada „utroši“ od 14 do 35 dana.

– Hidroponija je vrlo specifična proizvodnja – naglašava dr Mišković. – To je vrhunac povrtarske proizvodnje, iskorišćenje svih znanja i umešnosti iz ove oblasti, gde se upravlja svim procesima u uzgoju. Hraniva se dodaju preko vode i redovno mere i kontrolišu činioci koji utiču na razvoj biljaka, kao što su temperatura, relativna vlažnost, količina svetlosti… Što se više parametara kontroliše, to je verovatnoća neuspeha manja.

U hidroponiji je kompletan proces proizvodnje digitalizovan. Ipak, i tu ima mesta za ljude, stručne, vešte i istrajne. U ovoj vodenoj bašti zemljište zamenjuju guteri, u kojima su rastvorena sva neophodna hraniva. Ona se u gutere ubacuju pod pritiskom, a iz njih, nepotrošena, a rastvorena u vodi, izlazi kroz sistem odvoda, zahvaljujući gravitaciji. Sve što salati pretekne sakuplja se u poseban bazen, iz kojeg se reciklira i ponovo ubacuje u sistem. Dakle, ništa se ne baca, sve kruži. Iz rastvora biljke iskoriste oko 12 procenata hraniva i, da nema kruženja, troškovi bi bili veoma veliki i čitava proizvodnja bila bi neisplativa.

Najveći problemi ptice i leptiri

Sistem hidroponije je veoma skup, ali samo u prvoj godini. U njemu biljke rastu brzo. U toku godine, u odnosu na klasičnu proizvodnju, ima dva ciklusa više. Treba spomenuti da na ovaj način mogu da se iskoriste loša i neplodna zemljišta, na kojima inače ne bi mogla da se proizvodi hrana. Nema plodosmene i dezinfekcije supstrata. Kada se ciklus završi, guteri se isperu, a ako padne kiša, ona ih opere pa se ni voda ne troši, dok se kišnica sabira u rezervoar, reciklira i ponovo koristi.

Ovakva proizvodnja ne može biti bez zaštite, jer oko biljaka vlada visoka relativna vlažnost, prete joj gljive, prouzrokovači pepelnice i plamenjače. Ali, prskanja su najčešće preventivna, biljke se pregledaju svakodnevno, koriste sredstva u skladu s propisima i zahtevima prodajnih lanaca.

Najveći problem su ptice. Zbog njih je cela bašta prekrivena mrežama za senčenje, koje ovde imaju dvostruku ulogu. Salatu štite od jakog sunca i sprečavaju ožegotine, biljke „kriju“ od ptica, a odbijaju i noćne leptire koji bi se gostili mladim listovima.

Ovakva proizvodnja se, prvenstveno zbog cene i komplikovane kontrole svih činilaca koji utiču na uspeh, obično organizuje u velikim sistemima i prostranim vodenim baštama. U svetu se sve češće pojavljuju i takozvane kućne varijante hidroponije. Proizvođači su u prilici da nabave gotove rastvore za različite vrste biljaka i da se, više iz hobija a ne ekonomske računice, upuste u proizvodnju.

Profitiraju proizvođači, marketi i potrošači

U svetu povrća selekcija salate najbrže napreduje. Stvaraju se nove vrste, forme, boje, a u sortimentu se nižu, sve kvalitetnije sorte. Ali, nisu sve sorte pogodne za proizvodnju u svim agroekološkim uslovima. U Grow Rasadu su se opredelili za 14 vrsta, kojima odgovaraju klimatski uslovi u ovom podneblju, a prihvata ih naše tržište. Neke od njih su hrastov list crveni i zeleni, lolo bjonda i lolo rosa, puterice, ajsberg, zelena batavija koja je jako zanimljiva jer je naoko prelaz između salate i kupusa, sa bujnom glavicom malo oštrijih listova. Najcenjenija je u toplim podnebljima.

Naime, kada je u ovoj kompaniji zaživela hidroponska proizvodnja salate, sav „rod“ je odlazio u izvoz. Naši potrošači nisu bili navikli na kupovinu salate s korenom, upakovane u kesu s otvorenim vrhom. Ali, vremena su se promenila. Sada nijedan struk ne ide u izvoz. Zahvaljujući trgovinskim lancima čiji su stručnjaci prepoznali kvalitet ove salate, i prodaja je naglo skočila. A kod ove salate nema kaliranja, niti bacanja robe. Zahvaljujući korenu i praktičnom pakovanju, biljke zadržavaju svež izgled i desetak dana. A kada se zna da je isporuka svakodnevna, računica je jasna. Profitiraju i proizvođači, i marketi i potrošači.

Dobro jutro broj 574 – Februar 2020.