Насловна ТЕМЕ ЖИВОТ IZ NEBOJŠINE ŠKOLE O LEKOVITOM BILJU IZAŠLA 27. GENERACIJA POLAZNIKA: Sokobanja centar...

IZ NEBOJŠINE ŠKOLE O LEKOVITOM BILJU IZAŠLA 27. GENERACIJA POLAZNIKA: Sokobanja centar srpskih travara

483

Piše: Svetozar Karanović

Sokobanja, opasana planinama, šumama, prostranim tepisima livadskih trava, pošteđena svakog zagađenja i odavno prepoznata kao zeleno srce Srbije, bila je početkom jula glavni grad sakupljača samoniklog lekovitog bilja. Iz njenog zacelo najzelenijeg kolektiva, porodične fabrike čajeva „Adonis“ Nebojše Stanojevića, koja ove godine slavi 30. rođendan, potekla je pre punih 27 godina inicijativa da se znanje, sabrano u „Adonisu“, i lepota i snaga prirode, od Boga data ovoj banji, podele s celim svetom. Vođen istom idejom, preduzimljivi, neumorni i tada mlađani Nebojša osnovao je Udruženje za lekovito bilje Srbije „Dr Jovan Tucakov“ kojim još uvek predsedava.

Tako je od 1994. godine do danas svakog jula, Sokobanja nekoliko dana domaćin ljudima iz cele Srbije, pa i iz okolnih zemalja, koje vezuje i krasi posvećenost zdravom životu, ljubav prema prirodi i prema njenim najlepšim i najmoćnijim darovima. Reč je o događaju koji su organizatori, kompanija „Adonis“ i Udruženje „Dr Jovan Tucakov“ nazvali Obuka o poznavanju samoniklog lekovitog bilja. Značaj događaja neuporedivo nadrasta sam njegov naziv. To je i pravi praznik prirode i zdravlja, poučan i upečatljiv ne samo za njegove učesnike; on obogaćuje i oplemenjuje banjske sadržaje, a Sokobanja mu se dostojno odužuje i diže ga na nivo opštinske svetkovine na Ivandan, 7. jula, ujedno i dan narodnog travarskog sveca Svetog Jovana Biljobera.

Svečani finiš ozbiljnog posla

I ove godine je, na samom kraju obuke o lekovitom bilju, a na dan travarskog sveca održano tradicionalno takmičenje u pletenju venčića od bilja. Bio je tu i žiri, venčići su imali brojeve bez imena autorki i, na kraju, najlepšom je proglašena kreacija novosadske lekarke, pedijatarke dr Dušanke Mitrović.

– Ja pletem vence od ivanjskog cveća od svoje šeste ili sedme godine – otkrila nam je tajnu svoje pobede Dušanka koja voli prirodu i u školu je došla da nauči šta i kako da bere i kako da koristi njene darove. – Tome me je naučila moja divna prijateljica, bakica Nada iz mog komšiluka u Sivcu, u Bačkoj, u kojem sam odrasla, i njoj posvećujem ovu nagradu.

Posle najlepšeg venčića Biljobera dodeljeni su sertifikati polaznicima, a potpredsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije Mitar Kostić uručio je Majstorsko pismo najboljim sakupljačima i prerađivačima lekovitog bilja u Srbiji. Dobili su ga Mira Stojanović iz Beograda, Vukašin Miletić iz Belog Potoka, Snežana Živkov iz Bavaništa, Miodrag Jovanović iz Loznice, Jovana Milutinović iz Niša i Mile Dimitrijević iz sela Šarbanovac kod Sokobanje. Po tome je ovaj dan škole u prirodi bio drugačiji od prethodnih. Put do željenog sertifikata, još više do vrednog znanja, zahtevao je sate i sate često napornog rada.

Šestog jula, na primer, praktična obuka počela je na izletištu Vlasina, a završila se na Oštroj čuki, vrhu planine Device. Dan ranije je programu pronalaženja i branja samoniklog bilja na livadama oko Banje Jošanice dodat i obilazak plantaža omana i gaveza, a prethodnog dana organizovana je i poseta plantaži šipurka u blizini Sesalačke pećine.

Učili od najboljih

Svakog dana popodne praktikovani su teorijski sadržaji obuke s kvalifikovanim predavačima, poput dvojice univerzitetskih profesora: dr Bojana Zlatkovića sa Farmaceutskog fakulteta u Nišu i dr Slavoljuba Tasića iz Instituta za lekovito bilje “Dr Josif Pančić“. I obrazovni i iskustveni nivo samih polaznika obuke bio je veoma visok. Među njih 60 sa svih strana Srbije nisu bili samo početnici, željni osnovnih znanja o svetu travki, već i travari s iskustvom, lekari, farmaceuti, proizvođači i prerađivači. Zajednička im je želja i težnja da u ovoj jedinstvenoj školi pod vedrim nebom uče od najboljih, ili da provere svoja znanja i kako da ih posle koriste i u životu, i u radu.

– Zameraju mi što rasipnički delim svoje višedecenijsko iskustvo i znanje, što spajam kupce i dobavljače i tako, navodno, podrivam sopstveni biznis – priča nam Nebojša Stanojević koji je život posvetio lekovitim travama. One su mu uzvratile poslom koji voli, zaposlenjem za celu porodicu, za nekoliko desetina radnika i nekoliko stotina kooperanata i saradnika – travara i odgajivača lekovitog bilja iz svih krajeva Srbije. – Ja neću da živim od neznanja kupaca i ne mislim da mi moja otvorenost i spremnost da delim sa drugima smeta. Trgovački štosevi više ne prolaze, moramo verovati jedni drugima. Ovde na obuci su svi moji prijatelji i ljudi koji to umeju da cene. I svi učimo jedni od drugih, svi smo na dobitku, a ko će s kim da posluje – to je stvar biznisa i interesa.

Apotekarka sa Zlatibora, travarka iz Beograda i dva brata iz Banata

Hiljade ljudi prošlo je kroz sokobanjsku školu i s najvećom većinom Nebojša je ostao u kontaktu. S mnogima posluje, a sa svima i dalje razmenjuje mišljenja i iskustva. Jedna od njih, Nada Milošević sa Zlatibora, od 1991. godine je u srodnom poslu, najpre kao vlasnica biljne apoteke, a u njegovoj školi je već četvrti put i nositeljka je Majstorskog pisma.

– Farmaceutkinja sam, vlasnica Apotekarske ustanove „Iva“ na Zlatiboru i Poljoprivrednog gazdinstva „Zlatiborsko bilje“, u kojem sakupljamo i gajimo, pravimo čajeve i čajne mešavine, slatka, džemove, medovače… – ispričala nam je Nada. – Priroda i biljke su moja dečija ljubav iz rodnog sela Drenova kod Sirogojna. Prošla sam razne edukacije, ali se s ovom u Sokobanji nijedna ne može meriti. Sve je vredno i korisno, a naročito naša poznanstva i međusobni razgovori i upoznavanje s novim primerima dobre prakse. Evo, u praktičnoj obuci obišli smo i jednu veliku plantažu omana. Čovek sav rod proda direktno s njive.

Razgovoru se pridružuje još jedna majstor – travarka, dinamična Radmila Pavlović iz Beograda, za koju Nada u šali kaže da je pobegla iz velegrada da se nadiše čistog vazduha.

– Lekovitim biljkama vratila sam se tek posle odlaska u penziju – kaže Radmila. – Sakupljam ih u prirodi, a i kupujem od proverenih travara kao što je Nebojša, sama pakujem i prodajem na pijacama na Zelenom vencu i na Vidikovcu. – Ako dođete u, Beograd, lako ćete me naći, samo pitajte za Radu Čajku. Svi me znaju po tom nadimku koji sam dobila od kada radim sa čajevima.

U školi srećemo i dva ozbiljna igrača kojima penjanje po rtanjskim vrletima ovoga puta nije bilo prioritet. Odavno su u poslu s lekovitim biljem, i to kao proizvođači, ali su ipak došli u Sokobanju da čuju, saznaju i još nešto nauče. Ljubiša i Nebojša Stevanović, dva rođena brata iz ravnog Banata, iz Bavaništa, naši su najveći proizvođači kamilice. Ova plemenita biljka dominira na njihovih desetak hektara, uz nešto mente, matičnjaka i začinskog peršuna lišćara. Kažu da je ova godina za kamilicu najbolja otkad je seju, a zarada je, inače, sa deset hektara lekovitog bilja veća nego sa 30 hektara žitarica.

Lekovite plantaže donose dobru zaradu

Znatno mlađa, ali u ponečemu ipak iskusnija polaznica škole o lekovitom bilju, Milana Stanojević iz Paraćina, suši bilje na prirodan način i kaže da sa 23 godine života ima već dvadesetak godina iskustva. Kako je to moguće?

– Kao sasvim mala počela sam da pomažem roditeljima u sakupljanju samoniklog lekovitog bilja, a kad sam završila školu, poželela sam da ne radim za nekog drugog, nego da budem sama svoj gazda – objasnila nam je ova odlučna devojka. – Odlučila sam da radim ono što znam, i to na roditeljskim temeljima, a u Sokobanji sam zato što želim još da učim i da saznam kako to drugi rade i kako se nose sa brojnim teškoćama u plantažnoj proizvodnji.

Sve zavisi od godine, kao i od ukupnih ulaganja, navodi Milana, dodajući da svojih 3,5 hektara pod nevenom, hajdučkom travom i bosiljkom navodnjava sistemom kap po kap i da naročito pazi da nikakva hemija ne ugrozi njihovu čistoću.

– Poseban je problem ako se zaštitnim sredstvima, nedozvoljenim u proizvodnji lekovitog bilja, tretiraju zasadi na susednim parcelama – naglašava Milana. – Rešavam ga zaštitnim živim ogradama, pa tako zaštitnim pojasom omana branim valerijanu.

Ukazuje na nestašicu radnika, a lekovito bilje valja često okopavati, jer motika zamenjuje hemijska tretiranja protiv korova. Na krajnje rezultate svog veoma zahtevnog posla se ne žali, jer, kako kaže, ima i kupce i solidnu zaradu. Čist profit kreće se između pet i deset hiljada evra po hektaru, i to je svakako motiv za odluku da već iduće godine poveća lekovitu njivu i da za tu namenu zakupi još peh hektara.

Ko zavoli, naučiće

Nikad ne čupajte biljku iz korena – savetuje Stojan Mitić iz Surdulice. – Odsecite svoj deo makazama i ona će opet izrasti! Tako ćete je sačuvati za druge berače i ostaviti da živi za nove generacije.

„Kartu čitaj, a seljaka pitaj“, parafrazirao je misao akademika Jovana Tucakova profesor dr Slavoljub Tasić koji se opredeljuje za sinergiju iskustva i narodne medicine sa naukom.

– Fakultet je neophodan – kaže – ali mnoge dobre stvari ćete naučiti od praktičara, od starih travara. Morate naći sredinu. To važi i za umeće sakupljanja i upotrebe samoniklog lekovitog bilja. Čitajte knjige, ali i učite u prirodi i od prirode – tako ćete shvatiti suštinu. Važno je znanje, ali je još važnija ljubav, jer – ko zavoli, naučiće!

Nećemo preterati ako kažemo da posle neobične i jedinstvene četvorodnevne Nebojšine škole u Sokobanji, ništa više neće biti isto. To je doživljaj koji se ne zaboravlja, iskustvo koje se ničim ne može zameniti i znanje koje se nigde ne može kupiti.

Nebojšina ogledna bašta

Neobične biljke su bile ljubav, a zatim hobi Nebojše Stanojevića znatno pre nego što je počeo da od njih pravi čajeve. Puno je putovao po svetu i uvek bi sa putovanja donosio biljke i semena. Tako je nastala njegova ogledna bašta u dvorištu „Adonisa“ koja ponekad dobro posluži za obuku biljara.

Pokazao nam je beli oman, koristi se za mešavine čajeva, pa slatki pelin, majčinu dušicu, hranilovu travu, beli origano, valerijanu, gavez, rutvicu za koju kaže da je malo otrovna, morač, lavandu, beli slez, ruzmarin, smilje, bosiljak, divizmu žutih cvetova, gorocvet i čudnovati titan arum koji brzo osvaja prostor preko krtole i semena. Za svaku travku je imao priču. Sa čajem od sene za mršavljenje, rekao je, treba biti umeren jer može da stvori zavisnost. Demonstrirao nam je kako se morsko krastavče brani od berača jakim mlazom otrovnog soka koji može da vas oslepi, ali i da izleči sinuse… Za retki šipurak sa crnim plodom rekao je da čaju daje divnu ljubičastu boju. Kao najvredniju u svojoj bašti označio je autohtonu napetu rtanjezis. Raste samo na Rtnju i uništava streptokoke i stafilokoke.

Homeopatkinja među biljarima

Došla sam da bliže upoznam samonikle biljke i njihova lekovita svojstva, jer je to blisko homeopatskim lekovima i načinu lečenja bez farmaceutskih hemijskih preparata – rekla nam je profesionalna homeopatkinja Biljana Ore iz Novog Sada. – Kad smo se bolje upoznali, ostali polaznici zainteresovali su se za moj rad i održala sam predavanje.

Osvajači Rtnja

Najsnažniji i najodvažniji među 60 polaznika sokobanjske škole lekovitog bilja s raznih strana Srbije osvojili su 7. jula Šiljak (1.560 metara), najviši vrh Rtnja, ujedno upoznajući i berući duž planinarskih staza brojne vrste lekovitih biljaka kojima je ova čuvena planina prebogata. Na svečanosti povodom završetka obuke i proslave travarskog sveca Svetog Jovana Biljobera iste večeri, na letnjoj pozornici „Jezero“ u Sokobanji, direktor Opštinske turističke organizacije Ljubinko Milenković čestitao im je na podvigu. „Adonisovu“ školu lekovitog bilja označio je kao jedinu manifestaciju u opštini koja je prošle godine odolela pandemiji koronavirusa.

– Kada sam se prvi put popeo na vrh Rtnja, zastao mi je dah, ali ne od umora, nego od pogleda koji se sa ovog mesta pruža na Srbiju i okolne zemlje – citirao je sa zadovoljstvom Milenković čuvenog putopisca Feliksa Kanica.