Насловна ТЕМЕ ВОЋЕ IZ PG ČEŠLJARAC: „Golijska suza“ čista kao rosa u Trnavi

IZ PG ČEŠLJARAC: „Golijska suza“ čista kao rosa u Trnavi

271

Ako ne znate da prepoznate dobru rakiju, treba samo da sledite ljubitelje jake kapljice i da vidite gde oni kupuju. Tako smo se na nedavnom Sajmu etno hrane i pića našli pred štandom „Golijske suze“. Domaćin Željko Češljarac iz Raške točio je svoju rakiju mnogobrojnim degustatorima, a nije se ustezao ni da natoči i sebi i nazdravi.

Tekst i foto: Zorica Dragojević

– Ja je pijem tridesetak godina i kod lekara ne idem – odgovorio je, sa širokom osmehom na licu, na primedbu da je previše jaka. – Taman je kakva treba da bude, 18 gradi ili 45 stepeni, čista kao planinska rosa u selu Trnava između Kopaonika i Golije, gde moja supruga i ja sa ćerkom i dva sina, gajimo oko hiljadu stabala šljive u čistom prirodnom okruženju. I tu ostajemo.

Sakupljaju ručno i vade košticu

Cela porodica bila je na Sajmu u Beogradu. Njih petoro, nasmejanih, veselih i rumenih lica, modrih kosa, izgledali su kao tim su koji zna samo za pobede. Otkrili su nam svoju nameru da sade nove šljivike, da povećaju proizvodnju i da njihovu rakiju piju ljudi širom Srbije.

– Mi smo porodično gazdinstvo – objasnio nam je Željko. – U našim šljivicima su stenlejka u malim količinama, najviše čačanka rodna, čačanka lepotica, a imamo i sto stabala naše autohtone sorte moravke. To je stara šljiva, malo je ima i karakteristična je za naš kraj. A iz tih šljivika i od tih šljiva nastaje odlična rakija, dobijena kupažom „Golijska suza“.

Šljive skupljaju ručno, jer tako znaju da su svaku pregledali i da je samo najkvalitetnija ušla u bure i džibru. Odvajaju samo moravku i nju posebno peku, a ostale – stenlejku, čačansku rodnu i lepoticu – mešaju i prave kupažu. Na tu kupažu dodaju 10 do 15 posto moravke, od koje rakija dobija specifičnu aromu, miris i ukus. Ta naša domaća šljiva je nešto posebno, ističe Željko koji je, prateći tehnologiju i napredak u pečenju rakije, odlučio da šljivu čisti od koštice.

– Imamo pasirku i otkoštavamo šljivu, jer se tako dobija bolji kvalitet. Odstranjujemo košticu, jer ima štetnih materija koje bi mogle da pređu u kljuk ili džibru, u zavisnosti od toga kako je ko zove. Problem je i kod same destilacije, jer se dešava da kod kalemljenih šljiva pukne koštica i da uđe u destilat – objasnio nam je Željko.

You need to be logged in to view the rest of the content. Please . Not a Member? Join Us