Насловна ТЕМЕ ЖИВОТ Likeri zbog kojih se dolazi u Tršić

Likeri zbog kojih se dolazi u Tršić

317

Pre par godina, kada sam prvi put radila priču sa Željkom Matićem, imao je Konak Čuvarkuću, istoimeni kafić i nekih tridesetak likera iz sopstvene proizvodnje. I tada su, ti likeri, bili zanimljivi, pitki, vrlo popularni među njegovim gostima. Danas Željko ima preko 150 likera, neke ukuse je osmislio sam, neke uz pomoć prijatelja i po želji ljubitelja ovog pića

– Za otvaranje kafe konak Čuvarkuće, na poklon sam od strica i strine, dobio recept jednog likera koji je deo strinine porodične tradicije. Kako bi mi kafe imao nešto što nema niko, jer je i vizuelno skroz jedna nova i umetnička priča, taj liker se savršeno uklopio u priču – priča Željko od koga je svaki novi gost kafea prvih godinu dana dobijao po jedan liker gratis, a gosti konak Čuvarkuće su dobijali po jednu čuvarkuću. Liker je toliko je zaživeo, da je rešio da ga pravi i stavi u stalnu postavku kafea..

– Pošto sam i sam kreativan i uvek želim da gostu ponudim nešto novo, rešio sam da istražujem, a tu mi je puno pomogla knjiga koju su mi  otac i majka poklonili, u kojoj je opisano sve što mi treba da stvaram druge ukuse. Liker po strininom receptu je ostao u stalnoj obnovljivoj postavci, i ima ga stalno, dok se ostali ukusi smenjuju i menjaju – kaže ovaj Tršićanin koji je malo po malo od 30 došao do 100, a sada i preko 150 ukusa likera.  

– Od ideje do realizacije, nije lako doći, jer za stvaranje likera nekada treba i do 7 nedelja, i što duže stoje sve su lepši. Počeo sam da eksperimentišem, šta sa čim ide, ne ide, može. Ne mogu se požaliti da sam napravio kiks sa nekim ukusima, ili da sam nešto morao baciti. Ukoliko mi se neki ukus nije svideo, poboljšavao se sa drugim ukusima, voćem, travama, začinima, da bi dobio svoju notu, jer je to ipak alkohol, pa slabo ili nikako može da propadne – objašnjava, naglašavajući da je liker od čuvarkuće i dalje najtraženiji.

– Najpopularniji je svakako prvi ukus likera od čuvarkuće, jer se on služio dve godine i svi su ga zavoleli. Zatim, liker od plave ljubičice, višnje, maline, cvekle, smokve, kardamona, ananasa, kivija. Nekome se više sviđa aloja, nekome više kakao sa cimetom, nekome više kafa/kardamon, a nekome se uopšte ne sviđa. Svako ima svoj ukus , ali su ljudi navikli da dođu u Čuvarkuću da probaju nov liker. To je sada tradicija, pa gosti često moje likere zovu „Željkova paukovača“ – a za izradu likera, ovih nestandardnih, potrebno dosta znanja, istraživanja i proizvođačeve lucidnosti.

– Često moje likere nazivam koktel likerima. Nisam tradicional da stavim šećer, rakiju i višnje i napravim višnjevaču. Ne, proces pripreme mojih likera zahteva dosta znanja, istraživanja, ludosti i kreativnosti. I retko je kada samo jedan alkohol u pitanju. U mešanju sa alkoholima, neke stvari se mogu kombinovati, neke ne. I to pravilo poštujem.  Kombinacije sa travama, lekovitim biljem, često znaju da unište ukus likera ako se na vreme ne izvade, ili dodaju nove biljke, kao što je slučaj sa likerom od zove. Na sedam dana se vadi zova, stavlja nova, pa je proces pripreme bitan. Sa prvim cvetovima zove započinje pravljenje i dok ima cvetova zove, a to je tri sednice, morate završiti, jer se vadi stara biljka i stavlja nova – osim likera Željko sakuplja bilje i pravi čajeve.

– Na porodičnom imanju gajimo određene lekovite biljke, naravno i sakupljamo u prirodi, kako bi mogli da pravimo svoj čaj, koji i služimo i poklanjamo, a i prodajemo gostima. Sem čajeva „Čuvarkuća“ pravi i razne ukuse začina, za krompir, ribu, meso i piletinu, takođe posebno pakujemo domaći lovor, koji zaista ima ukus lovora. I ne samo to, poznati smo i po paleti neobičnih ukusa domaćih sirupa, sokova, kao što su: sok od dunje, smokve, bele ruže, ananasa, šargarepe sa lovorom, cvekle, lavande, žalfije, oraha, mente, bosiljka, peršuna. Naravno tu su i standardni sokovi: višnja, kupina, malina, limun, borovnica, aronija. Plus, domaća slatka, zimnice – ponosan je Željko, još više na činjenicu da je sve neprskano, čisto iz Tršića i okoline, nešto njegovo, nešto kupljeno od meštana. Na korist i njemu i celom mestu.

Tekst: Zorica Dragojević

Foto: Željko Matić

– Razmišljanje o ukusima je stalno prisutno.. Jedne godine je bila i nagradna igra, gde su gosti davali ideje  za nove ukuse. Pobednički ukus je bio ukus lavanda, menta, ananas- miks, koji moram priznati da je bio savršen. Tako da gosti imaju slobodu i da predlože. Za liker od koka kole je zadužena prijateljica Marija, koja živi i radi u Švajcarskoj, i koja mi je na poklon donela slad od koka kole, pa da ja pokušam da napravim. I uspeo sam. A nju čeka 1l likera na poklon i mogu, takođe, da priznam da je liker jako lep – rekao je Željko

Željko je često učesnik kampova i edukacija o lekovitom bilju na kojima mu društvo prave osobe sa daunovim sindromom i autizmom.
– Često imamo i edukacije o lekovitom bilju, kao i o pticama. Posebno bih istakao jednu divnu grupu ljudi iz Kruševca, Udruženje „Osmeh na dlanu“, osobe sa daunovim sindromom i autizmom, sa kojima godišnje organizujemo, bar, jedno druženje ili kamp. Idemo u prirodu i skupljamo lekovito bilje i izučavamo biljke, a onda posle zajednički seckamo bilje, ili pravimo domaći sok od lekovitog bilja. Šaljem im veliki poljubac i zagrljaj, jer je uživanje družiti se sa njima – kaže Željko „Čuvarkuća“.