Насловна ТЕМЕ ПЧЕЛАРСТВО MALA ŠKOLA PČELARSTVA “DOBROG JUTRA” (9): Tajna gradnje pčelinjeg voska

MALA ŠKOLA PČELARSTVA “DOBROG JUTRA” (9): Tajna gradnje pčelinjeg voska

1294

Vreme aktivne pčelinje paše potrebno je iskoristiti i za postepenu zamenu saća u košnici. Da bi sagradile svoj dom, pčele izlučuju vosak. U čitavoj zajednici jedino mlade pčele radilice imaju mogućnost njegovog lučenja, dok matica i trutovi nemaju tu sposobnost. Radilice ovo čine pomoću voštanih žlezda koje se nalaze na trbušnom delu tela. Zadak pčele čini šest segmenata međusobno povezanih tananim kožicama pokrivenim hitinskim pločicama. Segmenti jedan drugog «teleskopski» prekrivaju, što se lako uočava kada se posmatra kako zatkom pulsira umorna pčela sletela na košnicu. Prednji deo svakog segmenta sa donje, trbušne strane završava se povijenim ispupčenjem, a zadnji udubljenjem, što čini malenu komoru u kojoj se izlučeni vosak sakuplja formirajući tanke pločice.

Pčele radilice ne luče vosak tokom čitavog života, već samo kao voskarice u uzrastu od trećeg pa sve do osamnaestog dana. Razlog je što se voštane žlezde razvijaju u tom periodu, dostižući najveći obim oko petnaestog dana, i polako se gase. Mlade pčele posle izvođenja imaju voštana ogledalca. Potrebno je nekoliko dana da ćelije narastu i da se u njihovoj masi oforme voštane žlezde. Tečna izlučevina poput ljudskog znoja izvire iz ćelijske mase i razliva se po površini. Ako se društvu oduzmu mlade pčele, a postoje uslovi i potreba za gradnjom saća, dolazi do regeneracije voštanih žlezda pčela starijih od 18 dana.

Menjanje voska uslov opstanka

U prirodno zasnovanim satovima dimenzije ćelija i broj ćelija po kvadratnom decimetru, promenljivi su u zavisnosti od rase. Srednje dimenzije ćelija za evropske rase pčela su između 5,13 mm (Apis mellifera lingustica) i 5,5 mm (Apis mellifera carnica). Apis mellifera mellifera je negde između, sa prosečnom veličinom ćelije od 5,37 mm, što daje 800 ćelija na dm², odnosno 875 kod lingustica-e i 760 kod carnica-e.

Sve evropske rase prihvataju satne osnove sa 800 ćelija po dm², što ukazuje da je za pčele najpovoljnija veličina ćelije od 5,37 mm. Bez obzira kako satne osnove bile napravljene, pčele će do izvesne granice tolerisati razne modele veštačkog saća. Ako su previše male, odbaciće ih, a iz prevelikih izvodiće se samo trutovi. Satne osnove izrađene od voska koji nije dezinfikovan kuvanjem na 120 ºC nisu dozvoljene za upotrebu zbog širenja zaraznih pčelinjih bolesti, a ako se u vosku nalazi paraffin, pčele neće na takvim osnovama graditi saće. Zato nije svejedno od koga se satne osnove nabavljaju.

Dva su bitna razloga za ubacivanje okvira sa satnim osnovama. Godišnje menjanje voska u košnici uslov je za održavanje zdravlja pčelinje zajednice. Stari okviri su idealni za razvoj spora gljivica, koje izazivaju bolesti. Takođe, zamena izgrađenog saća sa satnim osnovama smanjuje rojenje. Kada je smanjen broj larvi koje negovateljice treba da hrane, u njima se akumulira masnoća i, ako tada nema okvira za gradnju gde bi se oslobodile, društvo lako ulazi u rojevno stanje.

Letnja štednja – zimski gubitak

Uobičajeno je da se početak gradnje vezuje za prve prolećne paše. Tako se od vremena kada zamede voćke pa do smiraja leta pčele radilice angažuju na ovom veoma korisnom poslu. Suncokretova paša je veoma pogodna za gradnju kvalitetnih satova. To je vreme kada pčele izgrađuju skoro isključivo radiličke ćelije, od satonoše do donje letvice rama, stvarajući idealno radiličko saće. Osim toga, veliki dnevni unosi nektara i polena obezbeđuju izuzetno brzu i obimnu gradnju. Tokom jednog dana i noći jaka društva mogu da izgrade i po nekoliko ramova saća. Zato se mogu složiti medišni nastavci tako što će se naizmenično ređati ramovi izgrađenog saća i ramovi sa satnom osnovom.

Kod desetoramnih LR košnica to znači pet novih ramova, što sa prethodno urađenih pet tokom voćne, bagremove, repičine i paše bagremca (amorfe) čini upravo trećinu saća standardne trokorpusne košnice. Za jedan kilogram voska potrebno je 3,5 kilograma meda, pa zato škrti pčelari izbegavaju gradnju mladog saća, što im se kasnije vraća kroz pčelinje bolesti, izrojavanja i zimske gubitke. Jedan kilogram pčela izluči ½ kilograma voska tokom života.

Prilikom stavljanja ramova na gradnju poželjno je da se ram sa satnom osnovom nađe između dva rama čije su ćelije takođe pravilne. Ovo stoga što se povremeno uočava pojava “kopiranja”, tj. gradnje nepravilnih ćelija i na novom ramu ako je postojala deformacija na susednom.

Voskov moljac jedina štetočina

Pčelinji vosak je veoma složene hemijske građe. Po prirodi je lipid i sadrži zasićene ugljovodonike, kiseline ili hidroksi-kiseline, alkohole, pigmente, uglavnom iz polena i propolisa. Njegovi sastojci dugo ostaju postojani, otporan je na hidrolizu i prirodnu oksidaciju i u potpunosti na vodu. Osim larve voskovog moljca, nema drugih životinja koje su kadre da ga svare. Na sobnoj temperaturi je čvrst, omekšava na oko 18°C, a zatim brzo postaje mek i savitljiv na oko 35 do 40°C. Gustina mu je oko 0,95 kg/dm³, a boja se menja starenjem. Devičanski vosak je beo, ali vremenom brzo tamni, da bi na kraju postao crn.

Balsam za usne i drugi preparati

Čist pčelinji vosak je nezamenjiv u izradi kozmetičkih preparata jer sadrži 4.096 internacionalnih jedinica vitamina A i znatne količine vitamina F. Vitamin A se smatra zaštitnikom epitela. Vosak čini kožu mekom, glatkom i elastičnom, posvetljuje je, ishranjuje epiderm, zaštićujući ga od nepovoljnih spoljnih uticaja, doprinosi cirkulaciji perifernih krvnih sudova i elastičnosti tkiva, daje licu baršunast izgled i glatkoću, sprečava stvaranje i ublažava bore i pege. Zbog toga su preparati na bazi voska veoma cenjeni. Vosak ima i konzervrajuća svojstva, pa se njegovi preparati u ličnoj izradi ne moraju konzervirati. Prirodni, nebeljeni vosak je kvalitetniji od izbeljenog. Može se primeniti u mešavini sa bademovim uljem, glicerinom, lanolinom, a mogu mu se dodati i etarska ulja pojedinih lekovitih biljaka. Evo korisnog i jednstavnog recepta za balsam za usne. Potreban je pčelinji vosak, mirisno (etarsko) ulje po izboru, kokosovo ulje i kutijica, ambalaža od kozmetike. Nastružite vosak u neku šerpicu. Stavite na slabu vatru i sačekajte da vosak počne da se pretvara u tečnost. Dodajte dve kašike kokosovog ulja u zagrejani vosak. Promešajte i sklonite sa vatre. Sada je vreme da dodate nekoliko kapi nekog mirišljavog ulja (od ruže, lavande, cimeta…).

M. Daljev

Dobro jutro broj 567 – Jul 2019.