Насловна ТЕМЕ ПОВРЋЕ Mlado povrće treba zaštititi

Mlado povrće treba zaštititi

482

Piše: Svetlana Mujanović

Povrće u maju raste k’o iz vode, bujaju biljke, a uz njih i paraziti – prouzrokovači bolesti i štetni insekti, jer uslovi koji prijaju povrću, prijaju i njima. Zaštita hemijskim preparatima je neizbežna. Ovo je period kada se mogu koristiti i „jači“ fungicidi i insekticidi, osim kod salata i biljaka, kod kojih se za jelo koriste zeleni listovi.

Koji su to najčešći ili najopasniji paraziti i štetočine, od kojih povrće valja čuvati i štititi?

Plamenjača „fleka“ krompir

Najznačajnija i najraširenija bolest krompira je plamenjača, a prouzrokuje je parazitna gljiva Phytophthora infestans. Umereno visoke temperature sa čestim kišama i dugotrajnom rosom prijaju ovoj gljivi i redak je usev krompira u koji se u ovom mesecu ne useli. Optimalni uslovi za nastanak ove bolesti su noćne temperature oko 12°C, praćene jakom rosom ili kišicom, i dnevne od 16 do 24°C s visokom relativnom vlažnošću vazduha. Zaraza će biti jača u usevima koji se gaje u uvalama, i neprovetrenim mestima, na kojima se duže zadržava rosa i gde je, zbog slabog provetravanja, vlažnost vazduha visoka.

Simptomi se javljaju na celoj biljci krompira. Prvo se primete na listovima na kojima se stvaraju sivosmeđe pege, s naličja prekrivene beličastom plesnivom navlakom koju čine micelija i reproduktivni organi gljive. Zaraza često počinje na vrhu lista i širi se u obliku latiničnog slova V. Kad je jača, pege se relativno brzo šire i međusobno spajaju usled čega čitav list nekrotira i izgleda „kao da je plamenom spaljen“, te otuda i naziv bolesti. Na stablu se takođe pojavljuju mrke pege koje dovode do sušenja, pa se zaraza „spušta“ i u krtole. Na njima se formiraju tamne pege koje zahvataju veći deo njihove površine, a šire se i u „meso“.

Zaštita krompira od plamenjače podrazumeva kombinaciju agrotehničkih mera i primenu hemijskih sredstava. Krompir se od plamenjače može štititi primenom preventivnih fungicida koji imaju ulogu da zaštite lisnu površinu i spreče zarazu. Česte padavine smanjuju efikasnost preventivnih fungicida jer ih spiraju, i u takvim uslovima moraju se upotrebiti fungicidi sistemičnog delovanja. Njih biljka krompira usvaja, a potom kroz sprovodne sudove „odnosi“ do svih delova, svake ćelije, i na taj način pored spoljne, oni pružaju efikasnu zaštitu i iz same biljke. Nisu podložni ispiranju i u uslovima čestih padavina predstavljaju jedini način efikasne zaštite. Najčešće se preporučuju preparati na bazi cimoksanil+famoksadon (Ekvejšn pro VG, Elbrus, Espada itd).

Zelena (povrtna) stenica ne bira domaćina

Zelena (povrtna) stenica (Nezara virdula) jedna je od brojnih takozvanih invazivnih vrsta, čija je pojava u našem podneblju uslovljena promenom klimatskih uslova. Poreklom je iz tropskog i suptropskog pojasa, a kod nas je prvi put registrovana 2007. godine i od tada je svake vegetativne godine prisutna u našim baštama. Polifagna je štetočina, domaćini su joj sve vrste povrća, ratarski usevi, a štetu pravi i u voćnjacima i vinogradima.

Prezimljavaju odrasle stenice zelene boje na skrovitim mestima. Ženka polaže jaja u grupicama, s naličja lista, a na gornjem delu biljaka. Jaja su u početku bele boje, a s razvojem postaju ružičasta. Ispiljene larve prolaze kroz pet razvojnih stadijuma. Prelaskom iz jednog u drugi stadijum larve menjaju veličinu i boju. Štete prave i larve i odrasli, koji usni aparat za bodenje i sisanje ubuše u pokožicu i isisavaju sadržaj ploda, i istovremeno u njega ubacuju tečnost koja mu menja ukus. Najznačajnije štete su u vreme zrenja plodova. Na njima se, zbog tečnosti koju stanica ubaci, menja boja pokožice, postaju gorki i gube tržišnu vrednost.

U cilju suzbijanja štetočine mogu se primeniti mehaničke, hemijske i biološke mere. Na manjim površinama postavljaju se lovne klopke – posude s vodom ili se stenice ručno sakupljaju. U našoj zemlji nema registrovanih insekticida za suzbijanje ove štetočine, ali dobrim su se pokazali insekticidi iz grupe piretroida, koji se retko koriste jer ne štede korisne insekte. Budući da je jačina napada najveća u vreme zrenja plodova, to je primena insekticida zbog nemogućnosti poštovanja karence često nemoguća. Jedna od alternativa je njihovo suzbijanje na ivicama parcela ili mestima gde se one skupljaju. U nekim zemljama se radi biološka kontrola parazitom larvi i odraslih jedinki – Trichopoda pennipes, kao i parazitom jaja – Trissolcus basalis

Kako sprečiti golobrst zlatice

Krompirova zlatica (Leptinotarsa decemlineata) redovno je prisutna u svim reonima gajenja krompira. Najštetnije su larve, ali i odrasle zlatne bube znaju da naprave veliku štetu. Kada je brojnost velika, zlatica se intenzivno hrani i za kratko vreme može da napravi golobrst. Posebno je opasno ako se to desi na početku vegetacije, i tada je formiranje krtola ozbiljno ugroženo. Krompirova zlatica ima dve ili tri generacije godišnje. Prezimljuje odrastao insekt u zemljištu, na dubini 20 do 25cm. U proleće, kada temperatura dostigne 15 stepeni, imago izlazi iz zemljišta i počinje da se hrani listovima mladih biljaka. Ubrzo ženka na naličje lista polaže jaja u grupicama, i iz njih se za kratko vreme pile larve koje odmah počinju da se hrane mladim, sočnim listovima.

Najefikasnija zaštita je suzbijanje krompirove zlatice kada je u najosetljivijem periodu, odnosno u prvoj i drugoj fazi razvoja larvi. Kada preovlađuju mlađi larveni stadijumi u zaštiti se koriste Gestikal 240 SC ili Alverde 240 SC, dok se larve četvrtog razvojnog stadijuma i odrasle zlatice suzbijaju Konfidorom 200SL, Kalipsom 480 SC, ili Konfidorom VG-70.