Насловна ТЕМЕ ЖИВОТ RETKI PARADAJZI ŽIVOJINA ANTIĆA IZ ĆUPRIJE: Džinovsko srce od dva kilograma

RETKI PARADAJZI ŽIVOJINA ANTIĆA IZ ĆUPRIJE: Džinovsko srce od dva kilograma

758

Piše: Jelena Lukić

Živojin Antić (45), proizvođač ljute paprike i paradajza iz Ćuprije, ove godine proizveo je novu sortu paradajza i dao joj ime – džinovsko srce, a jedan plod težak je skoro dva kilograma. Dobio ga je ukrštanjem džinovskog paradajza jabučara i volovskog srca s klasičnim listom. Plodovi, ne samo da su izuzetno krupni, već na jednoj plodovoj grani rodi najmanje pet kilograma, a na stabljici do 10 kilograma. Antić je i do sada gajio četiri sorte paradajza čiji plod je težak više od jednog kilograma.

Do sada sam imao jednu svoju sortu – moravac, a sada sam napravio i džinovsko srce. Ovaj paradajz je dobar za ranu proizvodnju jer dobro rađa, a ako lisna masa potraje, rađaće do jeseni. Toliko će da rađa i džinovski paradajz jabučar, koji dostiže težinu od 1,3 do 1,6 kilograma. Još uvek držim rekord u proizvodnji džinovskog jabučara, jer ne znam nikoga ko ima krupnije plodove – izjavio nam je Antić.

Domaće sorte bolje od hibridnih

Džinovski paradajz jabučar je autohtona sorta. Seme je sačuvala njegova baka Milosava, i već 40 godina proizvodi se u njegovoj porodici. Biljke ne prska hemijom, već isključivo pravi prirodne preparate od koprive i gaveza. Antić ovaj paradajz gaji za svoje potrebe, nešto prodaje i poklanja prijateljima, a uglavnom ga uzgaja kao semenski materijal, jer retko ko ima sortno seme.

Imam 162 sorte paradajza, ali meni su bitne domaće sorte jer su najbolje. Kada sam 2006. počeo da radim paradajz, hibrid je bio dva dinara, a ja sam prodavao za 10 dinara semenku domaćeg paradajza. Ove godine kod mene je i dalje ista cena, a seme hibrida, na primer pink paradajza, sad je 18 dinara – kaže Živojin.

Poljoprivredno gazdinstvo Antić jedino se u Pomoravskom okrugu bavi uzgojem neobičnih sorti povrća, pre svega domaćih i autohtonih sorti koje su, kako kaže Živojin Antić, kvalitetnije od hibridnih.

Domaći jabučar ima brojne kvalitete: osim što je ukusan, veoma je rodan i otporan na bolesti. Nikakvo vodotopivo đubrivo kao prihrana nije mu potrebno da bi imao ovakve plodove. Ima dosta suve mase za razliku od drugih sorti paradajza, sladak je i dobro se ljušti pa je dobar za zimnicu – tvrdi Antić.

Kupci plaćaju kvalitet i zdravlje

Iako je cena ovog paradajza za 30 do 50 odsto viša u odnosu na hibridni paradajz, kaže Antić, ljudi ga kupuju, jer ne žale da daju i više novca za kvalitetan i zdrav proizvod.

– Ljudi su konačno shvatili, a to je došlo do izražaja za vreme epidemije, da moramo zdravo da se hranimo da bismo bili zdravi. Kada krene uvoz, proizvodnja je neisplativa, a kad radite organsku proizvodnju, kupac je uvek spreman da plati kvalitet – istakao je Živojin.

Antić je poznat u Srbiji i po uzgoju ljutih papričica, neobičnih sorti povrća, ali i lekovitog bilja.

Na tri ara, pored Velike Morave, imam 262 sorte ljutih paprika, na 3,6 ari 162 sorte paradajza, zatim 42 sorte plavog patlidžana, imam mini krompir ljubičaste boje, a uzgajam i lekovito, začinsko bilje i steviju – rekao je ovaj zaljubljenik u povrtarstvo i prirodu.

U poslu Živojinu pomažu supruga Jasmina i deca Dušan (21), Jovan (19) i Teodora (13) koji nakon obaveza u školi i na fakultetu, deo svog slobodnog vremena provode u povrtnjacima i plastenicima porodičnog gazdinstva.

Nema mnogo posla oko lekovitog bilja

Nema mnogo posla oko lekovitog bilja, od radova samo čupanje korova, ali i grejanje biljke tokom februara, marta i aprila. Jedino je problem što se čeka tri godine da ehinacea poraste. Kada se izvadi koren ehinacee, nema više biljke, tako da svake godine sadim nove biljke -kazao je Antić.

Od lekovitog bilja trenutno uzgaja Ehinaceu purpureu koja ojačava imunitet i ima antiseptičko dejstvo, kao i obeliu inflate koja je dobra za pluća.

– Već pet godina uzgajam i lekovito bilje. Ehinacea purpurea je jedna od najlekovitijih biljaka. Ona dolazi s prostora Severne Amerike i kod nas je malo ljudi proizvodi. Korenov sistem ehinaceje u trećoj godini prodajem stručnjacima koji prave tinkture za jačanje imuniteta. Ehinacea se bere na jesen, kada se nadzemni deo osuši i sve što vredi siđe u koren. Tek se u trećoj godini vadi koren i tada je lekovit, koristi se i nadzemni deo, ali je koren najbolji– rekao je Antić.

Ehinaceu gaji na četiri ara, a lobeliju na tri ara.

Od lobelije se pravi tinktura za čišćenje pluća i za odvikavanje od pušenja, a dobra je i protiv ujeda insekata i ogrebotina. Seje se februara, a bere se jula ili avgusta. Lekovito bilje uopšte ne prskam čak ni koprivom. Ne polivam, niti je štitim, niti prihranjujem jer smatram da se tada biljka potrudi da iz zemlje izvuče ono što joj je potrebno i tada je lekovita – objašnjava Antić.

Inače, kilogram korena ovog lekovitog bilja košta 3.500 dinara.