Насловна ТЕМЕ ПОВРЋЕ Špargla na našim poljima

Špargla na našim poljima

575

Već nekoliko godina u rashladnim vitrinama bolje snabdevenih marketa vide se brižljivo složene vezice sveže špargle, a na policama gotovo redovno ima teglica s  mariniranim izdancima ovog povrća.

Dobri poznavaoci ovog povrća znaju njegovu vrednost. Iako može da se nađe u svako doba godine kao konzervirana, najbolja je u proleće kada se na biljkama pojave izdanci zelene ili beličaste boje nalik slonovači, sladunjavog mirisa i ukusa i koriste kao sveže povrće. Poslednjih godina kod nas je naročito popularna jer istraživanja pokazuju da je izuzetno blagotvorna za organizam. 

A gajili su je još Rimljani, za njena lekovita dejstva znali su i Stari Egipćani. U srednjem veku je bila važan deo arapske kuhinje, a kada su je Francuzi doneli u svoju zemlju postala je cenjena namirnica u mediteranskoj kuhinji,  i iz nje je krenula na put do kuhinja i bašta svih evropskih zemalja. 

Iako je lekovito i korisno za svaki organizam, ovo povrće stidljivo ulazi u naše bašte. Tek po neko se osmeli da je posadi. Proizvodnja je, iako laka, mnogima još uvek velika nepoznanica, a rađa tek treće godine po setvi pa mnogi nemaju strpljenja da sačekaju  to vreme da počnu da ubiru plodove svoga rada.

Ipak, u selu Banatski Brestovac, nedaleko od Pančeva, u srcu Banata, u parku prirode Ponjavica nedaleko od Dunava, na plodnoj banatskoj zemlji Dragomir Ivanović je na imanju koje je nazvao Vrt prave hrane,  pre osam godina započeo proizvodnju špargle. Nekada vojni stručnjak, koji je zbog posla „obišao pola sveta“ a sada penzioner, zaljubljenik u biljke i prirodu, prve sadnice je doneo iz inostranstva i posadio ih, u početku za svoje potrebe. A sada špargla zauzima pola hektara, od nje je napravio i mali biznis, proizvodi i sadnice koje putuju po celoj Srbiji i Balkanu, i tako širi „dobar glas“ o ovom povrću. 

Špargla se budi kada u zemljištu na 20 cm dubine temperatura dostigne 12 °C a to se, u zavisnosti od godine, dešava od kraja aprila pa nadalje. Iz podzemnog izbojka se pojavljuju novi izdanci i uskoro može da počne i berba. Izdanci se odsecaju ručno, dva-tri puta nedeljno. Neki proizvođači ih beru svaki dan, što omogućuje veću zastupljenost viših klasa. Reže se posebnim nožem, malo iznad površine zemljišta, a berba može da traje od 45 do 80 dana, što je starija biljka duža je berba.

Za proizvodnju špargle pogodna su lakša, plodna i propusna zemljišta. Može da se sadi u jesen i u proleće. Za prolećnu sadnju zemljište se pripremi još prethodne jeseni.  Površina se duboko uzore, a u bašti izašovi na 40 – 60 cm. Podrivanje do 70 cm, dobro dođe na težim tipovima zemljišta. Pre obrade unosi se stajnjak, ili drugo organsko đubrivo kao i NPK s malo azota a više kalijuma i fosfora. Na zemljištima kiselijim od 5,5 može se uneti i malo kreča. Sadi se u brazde, na međuredno rastojanje  80-150 cm. Brazde treba da budu široke 30 cm i duboke oko 25 cm. Rasađuju se biljke sa dobro razvijenim korenom i s najmanje četiri pupoljka, zatim se dobro zalije i naspe sloj zemlje visine do 5 cm.

 – U proleće se u više navrata površinski obrađuje, da bi se uništili iznikli korovi – savetuje Dragomir.- Budući da se zbog obnavljanja mesnatog korenja ceo rizom postepeno diže prema površini zemljišta, tokom vegetacije redovi se postepeno nagrću. Ovo povrće voli plodna zemljišta pa se preporučuje da se svake treće  godine unese 30 – 100 tona po hektaru stajnjaka, da se u međured poseju bob, grahorica, ili žitarice koje će zemljište obogatiti azotom i da se biljke zaoru dok su zelene. U jesen se preporučuje rasturanje kompleksnih mineralnih đubriva s naglašenim kalijumom, a u proleće se unose azotna. 

U prvoj godini sadnje osnovni posao je borba protiv korova, očuvanje površinske strukture i potrebne vlage. Međuredna obrada, naročito u prvim godinama, mora biti sasvim plitka, da se ne ošteti korenje. U vreme vegetacije potrebno je da padne oko 240 mm, kiše, a od toga u julu i avgustu 160 mm. Vlaga koja nedostaje se nadoknađuje zalivanjem. Najveće prinose špargla daje od osme do desete godine