Насловна ТЕМЕ ВОЋЕ U plasteniku se više isplati

U plasteniku se više isplati

410

Violeta Živković (50) iz Šantarovca kod Jagodine već 30 godina gaji jagode, a od pre pet godina je počela plasteničku proizvodnju. U drugoj polovini aprila kreće berba i nada se da će i ove godine prinosi biti dobri.

– Moja porodica je najpre gajila jagode na otvorenom, zatim smo počeli sa folijom i sistemom kap po kap za navodnjavanje i prihranu. Rešili smo da počnemo sa plastenicima, pre svega zbog zaštite, a i zbog cene. Više se isplati – počinje priču Violeta Živković.

Važna je priprema zemljišta pre sadnje

Živkovići su i na otvorenom i u plasteniku menjali sorte kako bi videli koja im najviše odgovara i koja se najviše isplati. Na kraju su došli do zaključka da im je za gajenje u plasteniku najbolja alba tako da sada samo nju imaju.

– Kleri i asia jesu slađe sorte u odnosu na albu ali, nisu otporne, nemaju adekvatnu čvrstinu i manje rađaju. Alba se pokazala kao najbolja. Rana je sorta, među najranijim po vremenu sazrevanja, ima krupan plod, čvrst, sjajan i veoma lepo izgleda. Otporna je na većinu bolesti. Ima veliku rodnost. U knjigama piše da rađa od 1 do 1,2 kg, ali da bi se to desilo uslovi moraju da budu optimalni. Ipak, prosek je oko 700 gr po biljci, a imali smo i do 1 kg. Plodovi znaju da budu izuzetno krupni, od 20 do 50 gr. Obično u jednom kilogramu bude nešto više od 20 plodova. Daje dobar prinos i u drugoj godini i dobro podnosi transport. Jedina mana, ako je to mana jer sve zavisi od ukusa, jeste malo kiselkast ukus – objašnjava Violeta.

Jagoda se za plasteničku proizvodnju sadi od kraja jula do kraja avgusta, u zavisnosti od vremenskih uslova.

– Mi smo sadili i jula i avgusta ali i septembra. Pošto smo dodali još jedan plastenik, čak smo posadili i u februaru ove godine. Što se ranije posadi, ima veću rodnost. Ne bi trebalo da se sadi na zemlji na kojoj su pre toga bili krompir i paprika, zbog bolesti. Važna je priprema zemljišta pre sadnje. Potrebno je oranje, tanjiranje i freziranje. Treba staviti stajsko đubrivo, ali ga je sada mnogo teško naći jer ima sve manje stoke u našim krajevima. Pošto nismo imali dovoljno stajskog, stavili smo i NPK 16:16:16. Prave se bankovi, pa preko ide folija. Ranije smo mašinski razvlačili foliju, zadnji put ručno. Radili smo na dvorednoj foliji, sedam u metar, sada radimo u jednorednoj foliji zbog provetravanja, da biljke ne budu blizu jedna drugoj, pet u metru. Navodnjavanje je kap po kap. Ako se dobro nađubri nema potrebe za dodatnom prihranom do proleća – ističe naša sagovornica.

Prihrana preko lista i preko sistema kap po kap

Rasad proizvodi sama a ima ga i za prodaju.

– Na proleće se radi čišćenje, obično tokom februara. Biljka tada ima od 7 do 10 listova, uklanjaju se listovi i ostaje samo nekoliko u sredini. Ova mera je važna, jer se listovi suše i lepe za foliju pa mogu da prouzrokuju bolesti. Zato moraju da se uklone. Posle čišćenja se radi zaštita. Prvo je plavo prskanje funguranom. Ali ako je hladno onda se sačeka jer kada je hladno nema bolesti. Zatim se koriste insekticidi zbog vaši, crva, zaštita od pepelnice. Štiti se i koren koji može imati razna oboljenja. Sada ima raznih novih bolesti. Ja se sećam ranije, dok smo gajili na otvorenom, tih bolesti nije bilo – kaže Violeta.

Obavezno je i prihranjivanje. Prihrana ide preko lista i preko sistema kap po kap. Za prihranu Živkovići koriste montronik, to im se pokazalo kao najbolje. Tretira se u toku vegetacije i u cvetu protiv truleži.

Provetravamo plastenike svakodnevno i zbog vlage, i zbog oplodnje da bi ušli insekti, baš ako je izuzetno hladno, onda su zatvoreni. Krajem februara obično pokrivamo plastenik. Ako krenemo ranije, kreće ranije i vegetacija. Kada je februar topao, kao što je bilo ove godine, krajem marta i aprila, kada biljka bude u cvetu ili plodu, dešava se da budu niske temperature pa dolazi do deformiteta ploda. Biljke ne izmrzavaju u plasteniku ali dođe do deformiteta ploda od hladnoće. Zato nije preporučljivo rano pokrivanje. Kada krene biljka potrebno je svakodnevno otvaranje, od cvetanja do branja, jer se stvara vlaga, trulež. Obično ujutro otvaramo, a uveče zatvaramo. Znači potrebno je svaki dan obilaziti plastenike – ističe Violeta.

Zarada nije loša, ali mora da se radi

Naša sagovornica kaže da jagoda u plasteniku cveta krajem marta ili početkom aprila, a bere se u drugoj polovini aprila, obično od 20. aprila. Mesec dana traje berba.

Beremo moja svekrva i ja. Uglavnom uspemo da stignemo sve same. Plastenici su dužine sto metara i imamo oko 2.000 biljaka. Prodajemo na veliko. Vodim računa o prskanju i karenci. Neuporedivo se više prska na otvorenom pa zato više volim da radim plasteničku proizvodnju. Ali nema puno jagoda u plastenicima, jer su velika ulaganja. Za jedan plastenik od 30 metara potrebno je najmanje 500 evra. Mi sami proizvodimo rasad, a ko kupuje ima još više ulaganja. Problem je i radna snaga koja se teško nalazi. Mladi nisu zainteresovani za gajenje jagoda. Ja sam kao dete pomagala roditeljima da uzgajaju jagode. Navikla sam to da radim. Ne bih mogla da preskočim godinu, a da ne posadim jagode. Međutim, moja deca nisu zainteresovana, a tako je i kod drugih mlađih ljudi. Zarada nije loša, ali mora da se radi. Svaki posao je zahtevan i težak, ali je važno da se nešto voli – poručuje Violeta.

Živkovići svake godine sade jagode, mada imaju i dvogodišnje biljke.

– Nakon berbe, ako ostavljamo za narednu godinu mora da se prska protiv korova, da se uradi šišanje, a to se radi otprilike juna i jula. Treba reći da se jagode tokom cele godine održavaju – ističe naša sagovornica.

Prošle godine, kaže, cena na veliko bila je 400 dinara po kilogramu. Cena je godinama ista, a sve je poskupelo, od folije do đubriva.

Ceo ovaj kraj, na starom putu Jagodina-Kragujevac bio je poznat po uzgoju jagoda, naročito sela Dragocvet, Šantarovac, Šuljkovac i Kovačevac. To je bilo pre 40-50 godina. Tada je postojao otkup, a dobro se prodavalo i na pijacama u Jagodini i Kragujevcu. Tada nije bilo uvoza voća, nije bilo toliko marketa i svi su kupovali na pijaci. Sadila se samo domaća jagoda.

Nekada je svako domaćinstvo u našem selu gajilo jagode. I to na velikim površinama. Iz godine u godinu proizvodnja se smanjivala. Ove godine samo tri domaćinstva gaji jagode u plastenicima, a na otvorenom više niko. Ima nekoliko razloga. Niska cena otkupa, rat u Ukrajini, jer više nema izvoza u Rusiju i, na kraju, vremenski uslovi koji su sve lošiji za ovo voće. Sve je više kiša, kad im vreme nije, pa dolazi do oboljenja. Bolesti se javljaju bez obzira na zaštitu i prskanje – ističe Violeta Živković.

Piše: Jelena Lukić

Pred vama je svih 20 džepnih knjiga iz serijala „Moj voćnjak“, „Moj povrtnjak“, „Moj vinograd“ i „Moje cveće“. Knjige u formatu 16x12cm u punom koloru na 64 strane, lake za korišćenje i uvek pri ruci.

Moj voćnjak će vas upoznati kako da krenete i počnete da formirate svoj zasad, pripremite zemljište, odaberete voćnu vrstu.

Tu su i Jabuka, Višnja, Trešnja, Kruška, Borovnica, Jagoda, Malina, Leska, Šljiva, Kajsija, Ruža, Paradajz, Paprika, Krompir, Krastavac, Grašak, Pasulj, Lukovi i Vinograd.