Насловна АРХИВА VINOGRAD U PROLEĆE: Dobra priprema zemljišta

VINOGRAD U PROLEĆE: Dobra priprema zemljišta

Виноград је најбоље подизати на брежуљкастим теренима са јужним, југозападним или југоисточним експозицијама, које обезбеђују добру осунчаност

1384
Фото: Pixabay

I zbog lokacije za podizanje vinograda proizvođačima ne bi trebalo da predstavlja veći problem jer su rejonizacijom u našoj zemlji definisani vinogradarski rejoni, odnosno vinogorja u okviru kojih postoje optimalni agroekološki uslovi za gajenje vinove loze. Međutim, treba imati u vidu da su rejoni širok geografski pojam da bi se mogla u konkretnim slučajevima izbora položaja, sorte i podloge osloniti isključivo na njihove ekološke i druge karakteristike. Valja uzeti u obzir i karakteristike same lokacije ili potesa na kome se zasad podiže (nadmorska visina, ekspozicija, reljefne karakteristike i sl.).

Vinograd je najbolje podizati na brežuljkastim terenima sa južnom, jugozapadnom ili jugoistočnom ekspozicijom koje obezbeđuju dobru osunčanost vinove loze, a vezano za to i veći sadržaj šećera i aromatičnih materija u širi, bolju obojenost grožđa i vina. Najmanje su povoljne severozapadne, severoistočne i na kraju severne. Na severnim ekspozicijama treba gajiti sorte otpornije na niske temperature i one sa kraćim periodom vegetacije. Na brežuljkastim terenima javlja se još jedan bitan faktor –nagib ili inklinacija terena. Na položajima gde je nagib veći od 10 stepeni obavezno je terasiranje terena. Što je nagib veći, terase su uže i veći ih je broj i obrnuto. U zavisnosti od širine terase, na njihovom platou može se naći 14 reda vinove loze. Plato terase treba da ima kontra pad 12 odsto i blagi pad po dužini od 0,5 procenata, čime se omogućava oticanje vode i sprečava erozija zemljišta. Kosi delovi terasa se zatravljuju.

Najpovoljniji pravac redova je sever-jug jer je ravnomerno osunčavanje redova u vinogradu. Optimalna nadmorska visina se kreće od 100 do 300 metara, ali se u našoj zemlji vinova loza može uspešno gajiti i na nižim, ali i na nešto višim terenima. Tako se u severnim delovima vinogradi nalaze na 80 do 150 metara nadmorske visine, dok se u južnim ona povećava do 500, pa i više metara. Sa porastom nadmorske visine menjaju se i temperaturni uslovi. Tako se na svakih 100 metara visine srednja godišnja temperature smanjuje za 0,5 do 1 Celzijusov stepen, a vegetacioni period skraćuje do 710 dana (to treba imati u vidu prilikom izbora sorti). Ove promene utiču i na grožđe – smanjuje se sadržaj šećera. Posle izbora položaja, pristupa se privođenju zemljišta vinogradarskoj kulturi. Ovaj posao uveliko zavisi od toga kako je zemljište bilo korišćeno ranije.

Priprema počinje tzv. regulacionim radovima. To su krčenje, ravnanje, odvodnjavanje itd. Nije poželjno zasnivanje zasada na zemljištu gde su prethodno bile neke višegodišnje drvenaste biljke, kao što su stari vinograd, voćnjak, šuma, razno šiblje i sl. Posle njihovog krčenja takve parcele treba „odmoriti“ od dve do pet godina, odnosno ne treba odmah saditi lozu, već nekoliko godina primeniti tzv. aktivni odmor, što podrazumeva intenzivnu obradu uz gajenje uspešno ratarskih kultura. Najbolje je gajiti neke leguminoze, čime bi se zemljište obogatilo azotom. Posle krčenja ostaju manje ili veće neravnine i rupe, pa je potrebno ravnanje terena.

Vinova loza ne podnosi zemljišta koja imaju visok nivo podzemne vode i gde dolazi do zabarivanja, a ako ne postoji drugi izbor, na takvim terenima potrebno je obavezno odvodnjavanje (izgradnja odvodnih kanala). Posle regulacionih radova pristupa se popravci fizičkih i hemijskih osobina zemljišta. To obuhvata rigolovanje, humifikaciju (povećanje sadržaja humusa), fosfatizaciju (povećanje sadržaja fosfora), kalizaciju (povećanje sadržaja kalijuma), kalcifikaciju (regulisanje rN vrednosti zemljišta).

Radi popravke plodnosti potrebno je uraditi analizu zemljišta jer samo tako se može znati kakvo je ono i koliko kog đubriva je neophodno. S obzirom na to da je analiza zemljišta besplatna za registrovana poljoprivredna gazdinstva i može se uraditi u poljoprivrednim savetodavnim i stručnim službama, ovu pogodnost treba iskoristiti.

Humifikacija predstavlja meru povećanja organske materije u zemljištu koja će se pretvoriti u humus. Za normalan razvoj i plodonošenje vinove loze u zemljištu treba da je tri odsto humusa. U praksi je najčešće taj procenat manji, pa je stoga potrebno unošenje organskog đubriva. Najbolje je koristiti stajsko đubrivo, zatim kompost, glistenjak, zelenišno đubrivo ili neko drugo organsko hranivo. Stajnjak (ili neko drugo organsko đubrivo) rastura se po celoj površini a potom zaorava rigolovanjem.

Dipl. inž. Dejan Stefanović

Dobro jutro broj 539 – Mart 2017.