Насловна ТЕМЕ ЖИВОТ “Vranjska raskoš” zasijala poput bisera

“Vranjska raskoš” zasijala poput bisera

203

Da pre osam godina nije preko interneta nabavio jedan srmeni jelek, koji je bio sastavni deo ženske narodne nošnje kraja u kome je rođen, Vranjanac Bojan Ristić, zasigurno nikada ne bi počeo da se bavi njenim sakupljanjem. Videći kakavu istorijsku vrednost imaju ovi predmeti nastavio je neprestano da upotpunjuje svoju kolekciju. Kada ih je već dovoljno sakupio poželeo je da ih kroz izložbe pokaže. Jednu takvu pod nazivom “Vranjska raskoš” priredio je nedavno u svom gradu uz pomoć prijatelja Leona Lazića i Živote Milanovića.

Na toj izložbi, iako stari više od 150 godina, džube, mintani, ženski mintani sa dugim rukavima, jeleci, šalvare, libade puni srme zasijali su u svoj svojoj lepoti. Džube, kao najlepši i najskuplji ženski odevni predmet onog vremena, posebno je plenilo pažnjom. Rađeno je ručno, a izrađivali su ga vrhunski majstori kojima je trebalo više meseci da naprave samo jedan komad. Za njega se davalo i po par dobrih volova.

– Ovaj predemt je toliko težak za izradu da je danas i njegova mašinska rekonstrukcija veoma skupa, a da ne govorim o izradi originala – priča Ristić naglašavajući da su na ovoj izložbi predstavljena dva tipa vranjske narodne nošnje, koja se nosila za vreme i posle oslobođenja od Turaka.

Vranjska gradska ženska nošnja novijeg tipa pored nošenja libada i suknje, podrazumevala je i nošenje tepeluka na glavi koji je bio status udatih žena. Uz tepeluk one su, prema rečima gospodina Lazića, nosile i bareš (raif). On je bio rađen od svile i somota na kojima su se obično nalazile perlice i drago kamenje.

– Crne tepeluke na glavi nosile su udovice. One ih zbog žalosti nisu kitile barešom niti bilo kojim nakitom – kazuje Lazić, ističući da su i tepeluke u to vreme sebi mogle da priušte samo žene iz bogatih porodica, a za čiju izradu su njihovi muževi morali da daju po dva para dobrih volova. Uz njih na oglavljima su nosile i nakit u vidu prstena, minđuše, ogrlice, srpske grane (broš).

– Srpska grana proizvodila se u Austriji u XVIII, odnosno XIX veku. Izrađivana je od srebra, a krasili su je mahom dijamanti i brilijanti. Ako su bogati ljudi za jedan tepeluk izdvajali po par volova, možemo samo da pretpostavimo koliko ih je koštala kupovina samo jedne srpske grane – kaže Lazić koji se bavi izradom i rekonstrukcijom tepeluka. Svi tepeluci koje je do sada izradio odgovaraju veličini originala i imaju njegovu formu.

Tekst i foto Gordana Nastić