Насловна ВЕСТИ2 Sutlijaš, od slatkiša do porodičnog biznisa

Sutlijaš, od slatkiša do porodičnog biznisa

491

Ništa lakše nego napraviti sutlijaš. Malo mleka, prinač i šećer, skuvate, dobro ohladite i gotovo. E, pa ako ste probali onda znate da to nije baš tako. Prava razmera, temperatura, vrsta pirinča, dužina kuvanja, samo dobri znalci znaju tajni recept. A oni najspretniji su uspeli od sirotinjske poslatice da naprave porodični biznis.

Umesto kancelarije – kuhinja. Olovke, kompjutere i telefone zamenili su šporet, varjača, vagica za merenje, šećer, pregršt začina i ono što je obavezno – mleko i pirinač. Odluka porodice Stevanović bila je jednoglasna – nećemo raditi nikakav klasičan posao od devet do pet, bavićemo se proizvodnjom sutlijaša, omiljenog slatkiša mnogih ljudi, poslastice nečije mladosti.

Glavni krivac za ovakav izbor posla bio je Stevan, stariji sin porodice Stevanović, koji uz majku, oca i brata i sam učestvuje u pravljenju poznatog slatkiša poreklom iz Turske.

„Meni je palo na pamet da napravim zdravu varijantu za sebe za posle treninga: pirinač, protein, neko voće. Ako sam mogao da napravim čokoladni proteinski, zašto ne bih probao da napravim neki sladak, jer moj brat, na primer, voli dosta slađe, pa razne varijante sa voćem, bez proteina i onda smo došli do dvadesetak ukusa“, priča Stevan Stevanović.

Najzaslužnija za sve ukuse u prvom sutlijaš baru u Srbiji je mama Dragana, koja svakoga dana provede više od pet sati u spremanju ove poslastice.

U početku, gostima se nudio klasičan sutlijaš, a onda su počeli da se menjaju ukusi pa tako danas ovaj slatkiš može biti sa čokoladom, vanilom, jagodom, sojinim mlekom, pa čak i bombonama.

„Ljudi su bili oduševljeni. Prvo, samim tim što su videli da piše sutlijaš bar. Da li je moguće da neko pravi sutlijaš?“, kaže Dragana Stevanović dodajući da je u početku kupcima bilo čudno da osim sutlijaša nemaju ništa drugo u ponudi. 

I danas, mama i stariji naslednik Stevan istražuju i upoznaju nove ukuse. Mlađi sin, iako pomaže oko sutlijaša, okrenut je studiranju, a pomoć supruga ogleda se uglavnom u degustirajnju dvadesetak ukusa tradicionalnog slatkiša.

U odnosu na nekadašnje poslove, kada je svako provodio osam sati na svom radnom mestu, sada se, kaže Dragana, češće viđaju i više su upućeni jedni na druge.

„Sada smo više zajedno, mi sad hteli ili ne, moramo da se viđamo. To je učinilo da se i porodica što više viđa i razgovara. Nije samo pitanje sutlijaša, tu je mnogo i drugih pitanja koja se rešavaju u tom trenutku“, objašnjava Dragana.

Od pomoći su i komšije. Događalo se da danima budu na muci isprobavajući razne ukuse i dajući svoje sugestije o njima.

Naziv sutlija ili sutlijaš je nastao od turske reči sut što znači mleko. Ovo jelo se u ceo svet proširilo iz Turske, a mnogi u našoj zemlji ukusan ručak i danas zaslade baš ovom poslasticom.

Tako je i kod Stevanovića iako sutlijaš neko voli više, neko manje, sigurno je da je njegovo pripremanje okupilo porodicu na jednom mestu, zbog čega, kako kažu, sada imaju više vremena jedni za druge.

Izvor: RTS

Foto: Pixabay