Насловна ТЕМЕ ВОЋЕ Berba kraljice voća u Novom Slankamenu

Berba kraljice voća u Novom Slankamenu

616

U vreme posete reportera „Dobrog jutra“ Novom Slankamenu i ovdašnjoj, jednoj od najpoznatijih i najvećih voćarskih zadruga u Srbiji koju uspešno vodi naš poznati privrednik Nikola Kotarac, berba jabuka bila je u punom jeku. Levo od puta, na ulazu u selo iz pravca Inđije je jedan od zasada Ivana Tomića, voćara i zadrugara, sada i predsednika Upravnog odbora Zemljoradničke zadruge „Voćar“. Njegove plantaže, uglavnom jabuka, uz nešto manje nektarina, prostiru se na ukupno oko 20 hektara.

-Berbu smo započeli u prvoj dekadi septembra, a završićemo je krajem oktobra. Rod je na nivou prošlogodišnjeg, 50 do 60 tona po hektaru i nije maksimalan jer imamo mlade zasade. Ipak sam i prinosom, ali i kvalitetom, prezadovoljan – ističe Tomić i napominje da je zadrugarstvo dobra praksa jer su udruženi proizvođači konkurentniji i kupcu mogu da ponude veću količinu robe, ali i da stiču nova znanja i usvajaju nove tehnologije proizvodnje.

Ivan Tomić jedan je od prvih domaćina u Novom Slankamenu koji su prepoznali značaj udruživanja i stoga je i jedan od osnivača Voćarske zadruge. Još uvek, i to na 50 hektara uzgaja ratarske kulture ali, kako sam kaže, glavna delatnost mu je voćarstvo. Jabuka dominira, dok breskvike krči zbog loše cene i, kako naglašava, lošeg odnosa izvoznika prema proizvođačima breskve. Uslove izvoza sada određuju veliki, jer je Uredbom Ministarstva poljoprivrede pre tri godine propisano da se izvozom voća mogu baviti samo hladnjačari koji imaju smeštajne kapacitete od najmanje 500 tona. Tada se broj izvoznika smanjio sa 300 na 15-ak. Sem toga, značajnom broju voćara tek su letos plaćena dugovanja iz avgusta i septembra 2019. godine.

Zasadi jabuka kod ovog domaćina su savremeni, što podrazumeva i gustu sadnju: od 2006. godine do sada razmak između voćaka smanjen je sa 1,2 metra na 60 centimetara.

-Kako smo sticali nova znanja, tako smo primenjivali i nove tehnologije proizvodnje. To znači da ima razlike u zasadima koji su podizani 2000. godine i onih koje smo podizali ove godine. Starije zasade krčimo i na njihovo mesto sadimo nove s protivgradnom mrežom i zalivnim sistemima. Promenjena je gustina sadnje, te sada na jednom hektaru imamo približno 4.500 sadnica, a promenio sam i sortiment pa preovlađuju Zlatni delišes, Greni Smit, Ajdared i Crveni Delišes.

Džentlmenski dogovor voćara – zadrugara

 Šta je ova proizvodna godina donela proizvođačima jabuke, okupljenim oko Zemljoradničke zadruge „Voćar“, kako funkcionišu skladištenje i prodaja, pitali smo NikoluLončara, menadžera prodaje.

Saznali smo da su zadrugari na početku ove proizvodne godine bili skeptični kada su razmišljali o proizvodnji jer je prošlogodišnji rod bio izvanredan. Međutim, uprkos manjem cvetanju i nevelikom izmrzavanju, prinos je umanjen za svega oko 20 odsto u odnosu na prošlu godinu i iznosi 50 do 60 tona po hektaru, ali plodovi su kvalitetniji. Tu se pre svega misli na njihovu krupnoću, a to je u skladu sa željama kupaca, koji vole što krupniju i na oko lepšu jabuku.

Zadruga nema sopstvene voćnjake, oni su vlasništvo 42 zadrugara i prostiru se na približno 500 hektara. Polovina je pod protivgradnim mrežama, a u voćnjacima je zastupljen isti sortiment. Među zadrugarima postoji džentlmenski dogovor koji se odnosi na unos i skladištenje robe. Nekoliko zadrugara puni jednu komoru određenom sortom. Razlog je u tome što se na nekim sortama radi tretiranje inhibitorima delovanja etilena, kako bi se usporio proces sazrevanja. Za ovu svrhu se koristi preparat Smart Fresh, čija je aktivna supstanca 1- MCP.

Kako kaže Nikola Lončar, najzastupljenije sorte su Ajdared, Zlatni i Crveni delišes, Greni Smit, a u poslednje tri godine podižu se i zasadi sa sortom Gala. Prve jabuke ubrane su u periodu od 1. do 10. septembra, a vreme početka berbe zavisilo je od tehnološke zrelosti koju je pokazao jodno-skrobni test. Berba će se završiti krajem oktobra ubiranjem plodova sorte Greni smit. Ove godine 70 do 80 odsto plodova je kalibra većeg od 70 milimetara. U prvoj klasi jabuke slankamenačkih voćara je oko 80 odsto roda. Druga klase se takođe bere i skladišti jer dođe trenutak kada kupci zahtevaju baš ovakve jabuke za, na primer, markete, kada organizuju akcijske prodaje.

ULO hladnjača, kalibrator i sortirka za veću zaradu

Jabuke se skladište u savremenu ULO hladnjaču, kapaciteta 3.000 tona.

– Prednosti ULO hladnjače ogledaju se u tome što roba može da se čuva do godinu dana, a nama je profitabilno da jabuku ne prodajemo iz berbe kao sirovinu, već da prvu komoru počnemo da otvaramo u januaru ili februaru naredne godine, kada je cena 30 do 40 odsto veća u odnosu na period do Nove godine. Jabuka se u ovoj hladnjači perfektno sačuva jer se u njoj ne odvijaju nikakvi mikrobiološki procesi i nema kvarenja plodova. Ali, treba znati da ULO hladnjača nije bolnica, jer 80 odsto kvaliteta voća potiče iz voćnjaka, 10 iz perioda između berbe i čuvanja, dok je za samo10 odsto zaslužno čuvanje. Zbog toga se kod nas berba radi probirno, u 2-3 navrata. Jabuke koje imaju manja oštećenja odmah se u boks paletama transportuju za industrijsku preradu. Preostale količine uskladište se u kućne hladnjače čiji je kapacitet ukupno oko 300 tona i uglavnom se prodaju na kvantaškim pijacama – kaže Lončar.

Solarna elektrana smanjiće troškove Zadruge

Nikola Kotarac, direktor ZZ „Voćar“ u Novom Slankamenu, ističe da bez struke i nauke nema ni napretka i kao primer navodi saradnju sa prof. dr Zoranom Keserovićem s Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, za kojeg kaže da je mnogo uticao na razvoj voćarstva u Novom Slankamenu i okolini. Ne izostaje ni pravna i savetodavna pomoć Zadružnog saveza Vojvodine, kao ni saradnja s lokalnom samoupravom i pokrajinskim institucijama.

-Zahvaljujući svima njima ZZ „Voćar“ započinje veoma ozbiljan projekat izgradnje prve solarne elektrane na ovim prostorima. Projektnu dokumentaciju smo završili i konkurisali za sredstva preko IPARD programa. Struja koju sada koristimo za potrebe hladnjače uopšte nije jeftina i očekujemo da ćemo već naredne godine imati električnu energiju iz sopstvene solarne elektrane. To znači i manje proizvodne troškove, pa ćemo imati više za sebe i za pomoć onima kojima je potrebna, vrtićima i zdravstvenim ustanovama, na primer. Struja iz solarnih elektrana, recimo, u Noreveškoj se državi prodaje po devet puta višoj ceni u odnosu na onu iz elektromreže, što kod nas nije tako regulisano. Ako u ovoj nameri uspemo, planiramo da kupimo opštinsko i zemljište u privatnom vlasništvu i podignemo još jednu elektranu većeg kapaciteta i na taj način ostvarimo značajnu dodatnu vrednost. Da bismo obezbedili početni kapital, koristićemo povoljne kredite i usluge Garancijskog fonda Vojvodine. Računica pokazuje da će nam rata kredita biti manja od sadašnjeg mesečnog računa za struju – objašnjava Kotarac.

Direktor Nikola Kotarac najavljuje novi veliki projekat Zadruge uz pomoć IPARD programa i pokrajinskih agrarnih fondova: prvu solarnu elektranu na ovim prostorima

Naš sagovornik objašnjava da kalibrator i sortir mašina, kupljeni nedavno, omogućuju ovoj zadruzi da isti broj radnika spakuje tri puta više jabuka i to u nekoliko vrsta ambalaže. Mašina plodove odvaja po gramaži i kalibru, uz pomoć fotoćelija odnosno kamera kojih ima 56, i na liniji ih izbacuje u skladu sa zadatim parametrima.

Zahvaljujući sortirkama Zadruga „Voćar“ postala je mnogo ozbiljnija na tržištu. Različiti su kupci, a samim tim i njihovi zahtevi. Primera radi, Rusi u jednom trenutku traže samo pakovanje u drvene gajbice. Slatke sorte, u koje se ubrajaju Zlatni i Crveni delišes, Gala, klonovi Jonagolda i Jonatana, voskiraju se i najčešće pakuju u kartonsku ambalažu tipa saća, što znači da se jabuke ne dodiruju i da su iste veličine. Neki kupci uzimaju tel-kel robu i prave vlastita pakovanja, a neki opet žele da na svakom plodu bude zalepljena deklaracija.

Još jedna uspešna godina

Direktor Zadruge Nikola Kotarac ističe da je zadruga prošlogodišnji rod uspela da proda u aprilu i maju ove godine po izuzetno dobrim cenama od 50 do 80 evrocenti po kilogramu, a roba je, preko otkupljivača, stigla na rusko, rumunsko i domaće tržište. Tada je zadruga angažovala više od 30 sezonskih radnika, uvela ih u legalne tokove i oni su radili na sortir mašini. Kako kaže Kotarac, imali su sreću da niko od sezonskih radnika i zaposlenih, nije oboleo od kovid-19, jer bi se u tom slučaju situacija okrenula u suprotnom smeru. U Zadruzi su zadovoljni jer su sav rod iz prošle godine dobro prodali, čak nisu imali toliko robe koliko su imali kupaca.

-Mi, zadrugari, skladištimo isključivo naše voće. Mogu da kažem da nas cena jabuka koju smo mogli dobiti u septembru uopšte nije zanimala, i da naša roba još uvek nije za prodaju. Očekujemo da ćemo naše jabuke ovogodišnjeg roda prodavati aprila i maja 2021. godine – uveren je Kotarac. – Ukoliko se ne dogodi ništa nepredviđeno, nadamo se dobroj ceni, čak većoj od one koje smo postigli proletos za rod 2019. godine. To znači od 60 do 80 evrocenti. A, kada se prva klasa plaća toliko, onda ni cena druge klase ne zaostaje mnogo. Kupci će biti isti, a treba znati da je jabuka u Evropi u velikoj meri izmrzla, tako da je to naša prilika na tržištu.

Sve do sada ukazuje na to da će ova proizvodna godina za slankamenačke voćare biti uspešna. Ali, da je stvarno berićetna, moći će da kažu tek kada svu prodatu robu naplate, kaže takođe Nikola Kotarac i dodaje da uspešno poslovanje Zadruge doprinosi daljem razvoju. Sadiće se novi voćnjaci, ulagaće se još više u protivgradne mreže i sisteme za navodnjavanje, boks palete i slično. U tom segmentu država je kroz različite subvencije dosta pomogla voćare, a sve to vratiće se kroz dodatnu vrednost, jer se mnoge firme oslanjaju na primarne proizvođače. Profitiraće proizvođači sadnica, stubova, zalivnih sistema, mehanizacije, delova za hladnjače… i na kraju država. To je rezultat voćarskog rada i znanja i još jedne dobre godine.

            Jasna Bajšanski