Насловна ТЕМЕ ЖИВОТ “Bibli” čvarak osvaja Evropu

“Bibli” čvarak osvaja Evropu

792

Piše: Aleksandar Đivuljskij

U kosmajskom selu Pružatovac, nadomak Mladenovca, ceo pogon i dvorište kompanije “Bibli” miriše na – čvarke! A kako i ne bi: ovde se svakoga dana od desetak tona slanine napravi oveće brdo ove hrskave i ukusne poslastice i triput veće brdo prvoklasne svinjske masti.

Od Gregora Guberinića, vlasnika i idejnog tvorca ove firme i nekrunisanog srpskog kralja čvaraka, prepisujemo recept: kako uspeti u Srbiji, a, bogami, i u Evropi…

– Pre nešto više od šest godina „Bibli“ je počeo da se bavi proizvodnjom čvaraka i domaće svinjske masti. Tog momenta bilo je nas petoro zaposlenih, a sada nas ima četrdeset – seća se za „Dobro jutro“ samih početaka kratke istorije svoje kompanije. Naša je proizvodnja rasla vrlo brzo, gotovo se duplirala svake godine. Sada smo došli dotle da za godinu dana proizvedemo više od 440 tona čvaraka. Najveći smo proizvođači čvaraka u Srbiji, što nas je dovelo u poziciju da sada izvozimo u Crnu Goru, Bosnu i Hercegovinu, Severnu Makedoniju i Bugarsku.

Do pre nekoliko godina svoje proizvode nisu ni davali na ocenjivanje na raznim manifestacijama, a onda je Gregor čuo za nagradu koju dodeljuje Institut za superioran ukus iz Brisela i rešili su da daju na takmičenje oba svoja proizvoda: i domaće čvarke, i domaću svinjsku mast. Na tom ocenjivanju u Briselu, gde je bilo više od 2.000 firmi iz celog sveta i preko 9.000 proizvoda, osvojili su za oba proizvoda po jednu Zlatnu zvezdu, koja je u rangu Mišelinove zvezde. Posle toga su, dve godine zaredom, osvajali velike Zlatne medalje na Poljoprivrednom sajmu u Novom Sadu.

Potrošač je od tada mogao da prepozna te nagrade na našem proizvodu već na polici i na taj način smo značajno povećali prodaju naših čvaraka i masti na domaćem tržištu. S druge strane, pošto imamo dozvole za izvoz u zemlje Evropske unije, nadamo se da će nam ove nagrade pomoći u izlasku na to novo i značajno tržište.

Inovacija na srpskoj tradiciji

– Kad mi se pružila prilika da kupim pogon za proizvodnju mesa u Pružatovcu kod Mladenovca, nisam znao šta ćemo u njemu proizvoditi. Pokušali smo da radimo nekoliko suhomesnatih proizvoda i od momenta kad sam spazio u pogonu taj kazan za topljenje masti, odlučio sam da ću da proizvodim domaći čvarak i da će mi to biti glavni proizvod. Onda sam godinu i po dana, sȃm, bez tehnologa, u pogonu svakodnevno eksperimentisao i popravljao ukus i svojstva tog čvarka. Svakoga dana sam vršio eksperimente ne bi li popravio kvalitet našeg čvarka, on je stvarno morao biti nešto jedinstveno… A naš tehnolog, žena koju smo primili odmah posle završenog fakulteta, uskoro je otišla na porodiljsko bolovanje i ja sam tada morao sići u pogon. To je i presudilo, bila je to srećna okolnost za mene. Tako sam došao do rezultata kojim sam bio zadovoljan: to je bio čvarak koji je bio hrskav i ne toliko mastan kao ostali na koje smo navikli. Tako sam ispunio svoju misiju koju sam zacrtao – proizvesti inovativan proizvod, a ipak zasnovan na srpskoj tradiciji, to je “bibli” čvarak!

Biznis sa dušom

Uvek sam želeo da gradim biznis sa dušom – priča Gregor Guberinić. – To se danas zove društvena odgovornost kompanije. Mi u „Bibliju“ živimo i radimo kao jedna velika porodica, imamo 40 zaposlenih od kojih su većina iz Pružatovca i iz susednog sela. Otvaranje našeg pogona bilo je veliki zamajac za ovo selo, počele su da se dešavaju lepe svakodnevne stvari, otvorila se prodavnica, sada je tu još nekoliko desetina meštana sa stalnim prihodima…

U firmi gajimo sjajne međuljudske odnose, poštujemo se, izlazimo jedni drugima u susret. U okviru firme imamo i kuhinju u kojoj se okupljamo na zajednički topli obrok, kao u nekadašnjim fabričkim menzama u socijalizmu, kada se puno davalo na društveni standard. Imamo i vešeraj, gde se svakodnevno ostavljaju zaprljane uniforme, a ujutro radnike dočekaju čiste i ispeglane – kaže vlasnik „Biblija“.

Kada su krenuli, naš sagovornik je video da imaju prostora na tržištu, da veliki proizvođači imaju mnogo proizvoda i da niko nije obratio pažnju na čvarke, a da za to nisu potrebne velike investicije, kakve su potrebne za bilo koji drugi proizvod. Koriste samo jednu sirovinu, a to je slanina, na butu, plećki i leđima. Nemaju nikakav otpad, dobijaju čistu slaninu, samelju, iseckaju, ubace u kazane…

Mi trošimo osam tona svakog dana, za našu proizvodnju je potrebna slanina sa dve hiljade svinja dnevno. To je 700.000 svinja godišnje, a svinjski fond u Srbiji nije veći od tri i po miliona – ukazuje Guberinić, koji tek mali deo sirovine za čvarke i mast nabavlja kod nas jer za evropski brend koji stvara nema ni količine ni kvaliteta u Srbiji. – Uvek imamo prostora da skladištimo 150 tona sirovine, da se ne desi da ostanemo bez nje, a da smo vezani ugovorima. U ovom poslu je uvek izazov naći najbolju sirovinu, koja uz svoja svojstva mora da odgovori na zahteve tržišta, što znači da se mora naći sirovina koja je uvek istog visokog kvaliteta, bez obzira na velike količine.

Samo kvalitet stvara brend

Biti odgovoran i vredan, to je za Gregora Guberinića najvažnije. Dodaje i da je bio u pravo vreme na pravom mestu a to se ne postiže sedeći u fotelji… Znao je da se ne može takmičiti s velikim mesnim industrijama u svim proizvodima, ali je i prepoznao da treba baciti akcenat baš na čvarak i dovesti ga do savršenstva.

– Svi su čvarke smatrali za nusproizvod, kao stoti ili sto pedeseti proizvod u paleti, svi su pravili kobasice ili pršute, a ono masnoće koja im je ostala, topili su u čvarke… A mi čvarke pravimo od prvoklasne masnoće, koju uvozimo baš zbog proizvodnje čvaraka, i u tome je razlika!

Od ideje do realizacije je veliki put, kaže Guberinić, odgovarajući na pitanje koje osobine treba da krase pravog preduzetnika.

– Ja sam došao na ideju ali, da bih je ostvario, trebalo je mnogo truda, hrabrosti, rizika, velikih odricanja. Ne verujem da se nešto veliko može stvoriti samo radom od osam do četiri. Uvek legnem razmišljajući o mojoj firmi, a tako se i budim. Najvažnije je bilo od svoga proizvoda napraviti brend, ali to je nemoguće ako nemate kvalitet. I zato svakog jutra kad dođem u firmu, ja odlazim pravo u pogon da proverim da li su čvarci od juče onako dobri kako bi morali biti. I tako svakoga dana!