Насловна АРХИВА GLJIVE: Preslica i krasnica

GLJIVE: Preslica i krasnica

1961
Сребрнаста преслица / Фото: Pixabay

Na jesenjim izložbama gljiva, kojima je prethodilo sakupljanje na Ceru i Gučevu, a prvih dana u novembru u Bojčinskoj šumi, pronađene su veoma interesantne pečurke. Reč je o srebrnastoj preslici, varijetetu gljive Amanita vaginata, i ljubičastoj krasnici.

Srebrnasta preslica (Amanita mairei Foley) pripada rodu Amanita, koji obuhvata najotrovnije, ali i neke delikatesne i jestive pečurke. Veoma se retko viđa kod nas, a pronađena je u Bojčinskoj šumi početkom novembra, posle kiše i nekoliko lepih dana. Inače raste na ivicama listopadnih šuma. Prepoznaje se po srebrnastometalnoj boji šeširića, prečnika oko pet centimetara, koji ima diskretno nazubljenu ivicu. Sredina šeširića je nešto tamnija. Listići su slobodni, u početku beli, kasnije svetloružičasti, pa skoro mrki. Drška je bela. Na dnu ima opnu iz koje raste, što je karakteristika svih gljiva iz ovog roda. Iako u gljivarskim knjigama piše da je jestiva, s tim što se prethodno prokuva, nalazači treba da budu oprezni i ne beru je. Treba je ostaviti mikolozima i stručnjacima da je determinišu i prouče njene karakteristike.

Ljubičasta krasnica / Foto: Pixabay

Ljubičasta krasnica (Russula sardonia) poznata je i kao trpka i lomljiva krasnica. Raste u četinarskim šumama Severne Amerike i Evrope, posebno u Velikoj Britaniji. Voli peskovita i kisela zemljišta. Gljivari je pronalaze i ispod borova do kraja oktobra, odnosno gljivarske sezone, koja može biti i duža. Drugi deo njenog imena sardonia potiče od grčke reči koja znači „oštar, gorak“, a ime joj je još 1838. godine dao švedski mikolog Elias Magnus Fris. Prepoznaje se po krupnom šeširiću purpurne ili ljubičaste boje sa crnkastom, sivom ili zelenkasto obojenom sredinom. Kod mladih primeraka je ispupčen, a kasnije kod starijih gljiva je raširen. Žućkasti listići su razmaknuti. Drška ove gljive je puna, krta, bledoljubičasta, povremeno i bela, dok je meso u početku tvrdo, a kasnije omekša. Ispod kožice je svetloljubičasto. Zbog ljutine, koja kuvanjem prelazi u gorčinu, ljubičasta krasnica nije jestiva. Sirova je otrovna i ne treba je ni probati.
Ova gljiva može se zameniti s nekom jestivom krasnicom, kao što je žuta krasnica (Russula risiallina). Simptomi trovanja su proliv, povraćanje i bolovi u stomaku.

M. Pjević

Dobro jutro broj 538 – Februar 2017.