Ugljen-dioksid prilikom pakovanja proizvoda usporava razvoj mikroorganizama i na taj način povećava rok trajanja čuvanih plodova.
Za razliku od drugih namirnica, koje se čuvaju u modifikovanoj atmosferi, voće „diše“ i nakon branja. Prirodna posledica „disanja“ jeste smanjenje količine kiseonika i povećane količine ugljen-dioksida u pakovanju. Kada se koncentracija kiseonika dovoljno smanji ili koncentracija ugljen-dioksida suviše poveća, stvaraju se uslovi za anaerobno disanje plodova, čime u proizvodu nastaju nepoželjni produkti nepotpune oksidacije. Cilj primene modifikovane atmosfere jeste da se uspori metabolizam čuvanih plodova kako bi se produžio rok upotrebe, a da se istovremeno ne izazove anaerobno disanje. Rešenje se nalazi uspostvljanjem balansa između ova dva zahteva.
POtrebno je da plodovi koji će se čuvati u MAP-u budu najboljeg početnog kvaliteta. Takođe, temperatura, sastav gasova u modifikovanoj atmosferi, kao i pravi izbor materijala za pakovanje, od odlučujućeg su značaja za proces skladištenja i pakovanja plodova voća.
Ugljen-dioksid je najčešće korišćeni gas kojim se zamenjuje kiseonik iz atmosfere prilikom pakovanja proizvoda. On usporava razvoj mikroorganizama i na taj način povećava rok trajanja čuvanih plodova. Antimikrobni efekat ugljen-dioksida posebno je vidljiv na temperaturama nižim od 5° Celzijusa.. Pored toga, ugljen-dioksid usporava disanje plodova.
Prisustvo kiseonika čest je uzrok neželjenih promena, među prvima oksidacije vitamina i lipida. Ovo dovodi do gubljenja hranljive vrednosti plodova, ali i promene boje i pojave neprijatnog mirisa, što se veoma nepovoljno odražava na senzorske osobine proizvoda i njegovu privlačnost kupcu. Odsustvo kiseonika iz pakovanja znatno umanjuje mogućnost mikrobiološkog kvara čuvanih plodova.
– Materijali koji se koriste za MAP pakovanje od presudne su važnosti za kvalitet čuvanih plodova i njihov rok trajanja. Kombinacija različitih plastičnih materijala bira se tako da se postigne mehanička jačina granice za vodenu paru (da bi se sprečio gubitak težine i dehidratacija), da se ostvari polupropustljivost pojedinih gasova, da se spreči kondenzacija i ostvari dobra zaptivenost.
Postoje mnogi plastični filmovi dostupni za pakovanje, ali se samo nekoliko njih koristi za pakovanje svežeg voća. Idealni film morao bi da propusti više ugljen-dioksida van pakovanja nego što propušta kiseonik unutar pakovanja. Propustljivost ugljen-dioksida trebalo bi da bude tri do pet puta veća od propustljivosti za kiseonik, u zavisnosti od željene atmosfere – stručno objašnjava Marijana Apić.
Izbor položaja za podizanje zasada jagode
Za jagodu su najpovoljniji oni položaji koji nisu izloženi vetru i akumulaciji hladnog vazduha. Za rane sorte najbolji su južni položaji, gde se ne javljaju kasni prolećni mrazevi jer je na njima omogućeno ranije sazrevanje ploda za oko 10 dana u odnosu na severne položaje. Severne i istočne položaje treba korisititi za srednje stasne, a severne i ravničarske površine za kasne sorte jer one obično kasnije cvetaju i nema opasnosti od kasnih prolećnih mrazeva.
Priprema zemljišta za sadnju jagode
Zemljištu se mora popraviti struktura, uništiti korovi, rigoluje se na dubinu od 30 cm i na kraju ravna. Pre rigolovanja, ako je zemljište nedovoljno plodno, dodaje se oko 15 – 20 t/ha stajskog đubriva. Ako je zemljište siromašno humusom potrebno je uneti 30-40 t/ha stajskog đubriva ili se u prethodne dve godine gaje i zaoravaju biljke za zelenišno đubrenje. Pri đubrenju organskim đubrivima, dodajemo 300 – 600 kg NPK 5:20:30.
Razmnožavanje jagode
Jagode se mogu razmnožavati semenom, kalemljenjem, delenjem žbunova i stolonima. Seme posejano u baštensku zemlju, kojoj se doda pesak i kompost, počinje da klija nakon 12 – 15 dana. Žbunovi se dele kod sorata krupnijeg ploda i mesečarki koje ne daju stolone. Razmnožavanje stolona ja najrašireniji način razmnožavanja jagoda.
Sadni materijal jagode
Sadnice bi trebalo da budu sveže, zdrave s dobro razvijenim korenovim sistemom i sa najmanje 3 – 5 razvijenih listova. Pre sadnje, sadnicama se skraćuju žile i potapaju se u smesu zemlje i goveđeg stajnjaka ili u hormon za bolje ožiljavanje. Za letnju sadnju koriste se sadnice proizvedene u prethodnoj godini, a sade se u drugoj polovini jula.
Podizanje zasada jagode
U područjima gde vladaju zimski ili prolećno-letnji vetrovi trebaju se podići vetrozaštitni pojasevi na razmaku od 120 – 200 m. U tu su se svrhu najbolje pokazale višnje, šljive, ribizle, suncokret i kukuruz.
Jagode se sade u redove. Razmak između redova iznosi 60 cm, a u redu 30 cm. Među redovima se naprave plitke brazde za navodnjavanje. Do berbe, voda se pušta u sve brazde, a tokom berbe naizmenično u svaku drugu, kako bi suvim brazdama mogli prolaziti berači.