Насловна ТЕМЕ ПЧЕЛАРСТВО MALA ŠKOLA PČELARSTVA DOBROG JUTRA (28): Vesnici proleća za prvi med

MALA ŠKOLA PČELARSTVA DOBROG JUTRA (28): Vesnici proleća za prvi med

582

Među najstarijim pisanim dokumentima navodi se da je Bog nadahnuo pčele da posećuju razne biljke kako bi načinile med – sebi za hranu, a čoveku za lek. I zaista, do ovako složenog i blagotvornog proizvoda pčele mogu da dođu jedino zahvaljujući nemerljivom bogatstvu medonosne flore. Bagrem, lipa, suncokret – sve su to značajne medonoše, ali da bi se u ova medobranja išlo sa brojnom armijom sabiračica, zaslužni su tihi, skoro neprimetni pomagači: rane prolećne medonoše.

Sa dužanjem dana i prvim nagoveštajima nove sezone, priroda daruje pčele neophodnim izvorima sveže hrane. Za sada se ne može govoriti o nekom medobranju, ali to je vreme laganog buđenja pčelinjih zajednica, pojave mladog legla i značajnog povećanja potrošnje hrane. Svaki trenutak vremena, povoljnog za izletanje, pčele će iskoristiti da bi dopunile već umanjene zalihe. Najpoznatiji i najčešći rani vesnici nastupajućeg proleća u našem podneblju jesu visibaba, leska, kukurek, crnjuša, dren, jova i crvena mrtva kopriva. Na njihovo cvetanje nadovezuju se nešto kasnije žuta sasa, ljubičica, divlji zumbul, trnjina, a potom i brojne voćke.

Još za lepih januarskih dana, posle pročisnih letova, često se na letu primete pčele s tovarima svežeg narandžastožutog polenovog praha. Ako se malo potraži po okolini, vrlo je izvesno da će se naći izvor. To je visibaba (Galnthus nivalis) čije cvetanje traje gotovo četiri meseca. Njeni beli zvončići daju osim polena i nešto nektara.

U to vreme cveta i leska (Corylus avellana). Ovaj listopadni grm još s jeseni formira rese koje su zapravo muški cvetovi, dok se ženski, nalik na pupoljke, otvaraju tek januara i vrlo su uočljivi zbog intenzivne zagasitocrvene boje. Može se reći da su cvetanje leske i pojava novog legla u košnicama vremenski vrlo usklađeni. Prva zaleganja matica tokom januara podudaraju se s početkom otvaranja resa leske veoma bogatim polenom. Polen leske je visoko vredna pčelinja hrana, s obzirom na to da sadrži oko jednu trećinu proteina. To će i same pčele potvrditi masovnim posećivanjem žbunova pa je korisno na pčelinjaku uzgajati ovu biljku. Osim toga, ona je i odličan vetrozaštitni pojas.

Takođe grm, a katkada i čitavo drvo, jeste dren (Cornus mas). Njegovi žuti cvetovi tokom febrauara i marta često su spas za pčelinje zajednice s oskudnim zalihama hrane jer u povoljnim uslovima može da dâ prinos meda s jednog hektara skoro 20 kilograma. U isto vreme cveta i jova (Alnus glutinosa), listopadno drvo čiji se muški cvetovi, rese, lako uočavaju po tamnoljubičastoj boji u još uvek oskudnoj prirodi. Pčele s njih donose velike količine polena boje čokolade.

Kukurek (Helleborus odorus) je, kao i visibaba, vrlo rasprostranjena biljka krupnih, bledožutih cvetova. Cvetanje započinje kada visibaba jenjava. U još oskudnim danima izvor je nektara i polena. Kukurek smenjuje crnjuša (Erica carnea), niski žbun koga krase cvasti crvenih cvetova. Oni su u povoljnim uslovima značajan izvor nektara. Nažalost, vrlo često ova paša ostaje neiskorišćena, jer hladno vreme onemogući pčele da izleću.

Još početkom februara, ako joj vreme dozvoli, cvetanje započinje crvena mrtva kopriva (Lamium purpureum). Ono će trajati čitave godine, do kasnih jesenjih dana. Mada zeljasta i naizgled ranjiva, to je otporna biljka i ima je gotovo posvuda. Kao i sve koprive, ima je na bogatom zemljištu, a izvor je kako nektara tako i polena.

Žuta sasa (Adonis vernalis) zeljasta je biljka izrazitih žutih cvetova koji su tokom marta i aprila izvor skromne paše. U isto vreme cveta i svima poznata ljubičica (Viola odorata) i, mada daje male količine nektara i polena, pčele je rado posećuju. Plavkasti cvetovi divljeg zumbula (Scilla bifolia) ne daju mnogo nektara, ali su zato pristupačan izvor tamnoplavog, gotovo crnog, polena. Ako se u okolini pčelinjaka nalazi neobrađeno zemljište ili širi prostori međa oko imanja, tu će skoro po pravilu pčelama biti dostupna trnjina (Prunus spinosa) čiji su majušni, beli cvetići izvor dobre nektarske i polenske paše. S jednog hektara ovog grmlja može se dobiti skoro neverovatnih dvadesetak kilograma meda. Ovaj je unos tokom marta i aprila blagotvoran za prolećni razvoj društava