U Pčinjskom okrugu se već deceniju za redom beleži smanjenje sadržaja humusa u zemlji, zbog toga što se prilikom đubrenja više ne primenjuje stajnjak, niti se zaoravaju žetveni ostaci. Za samo 20 godina, procenat humusa u zemlji se sa tri do četiri posto smanjio na 1,5 do dva posto i ispod, kao i brojnost i raznovrsnost živog sveta, a glista skoro i da nema u zemljištu.
– Naša zemljišta su u sve lošijem stanju na većini parcela. Nema primene plodoreda, u kontinuitetu se primenjuje intenzivno ratarska proizvodnja i gaje hibridi koji zahtevaju puno hraniva. Iz zemljišta se iznose minerali, a iskorišćavanje mineralnih đubriva se smanjuje – ističe Nada Lazović Đoković, savetodavac za ratarstvo u vranjskoj Poljoprivredno svetodavnoj i stručnoj službi, i naglašava da su gubici hraniva iz zemljišta sve veći, da biljka dobija sve manje nutrijenata, a zemljište i vode se zagađuju pa samim tim i proizvodnja postaje sve skuplja. Žetveni ostaci mogu biti drugi vredan resurs, ali samo ako se razgrađuju.
– Zbog smanjene aktivnosti i brojnosti zemljišnih organizama, zbijenost zemljišta, nedostatka vazduha u zemljištu i deficita vlage dešava se slabija razgradnja žetvenih ostataka – kaže Lazović Đoković uz napomenu da se praktično sve više traži od zemljišta, a gotovo ništa ne ulaže da se održi njegova plodnost i to je glavni uzrok problema sa prinosima. Osnovna osobina zemljišta je plodnost, odnosno sposobnost da se biljkama obezbedi neophodne hranljive materije, a za to ne postoji rešenje.
Razgradnja žetvenih ostataka dodavanjem bakterija i gljiva humifikatora
Slama, po rečima vranjskog savetodavca, mnogostruko više vredi kada se zaore, nego kada se iznese sa parcele i proda i to je činjenica koja je malo poznata. Međutim, ukoliko se zaoru samo žetveni ostaci, trebaće im dosta vremena da se razgrade.
– Razgradnjom žetvenih ostataka sa mikrobiološkim đubrivom se obezbeđuje značajna količina biljnih nutrijenata, povećava se sadržaj humusa i popravljaju fizičke osobine zemljišta, a takođe se ne dovodi do azotne depresije u zemljištu – tvrdi Lazović Đoković i dodaje da se tretiranjem žetvenih ostataka mikrobiološkim đubrivom obezbeđuje značajna količina nutrijenata za ishranu biljaka već u rano proleće. Zbog toga je ovo najbolji način da se nadokandi nedostatak stajnjaka. Žetveni ostaci tretirani mikrobiološkim đubrivima se transformišu u humus uz istovremeno oslobađanje biljnih nutrijenata, čime se ubrzava ragradnja, čineći zemljište u rano proleće plodnijim, vlažnijim, toplijim i spremnijim za setvu.
Oslobađanjem hranljivih materija iz žetvenih ostataka na jeftin način se obezbeđuje biljkama hrana koja im je dostupna tokom celog perioda vegetacije i to u zoni korena. Istovremeno, poboljšavaju se fizičke karakteristike zemljišta i stvaraju uslovi za bolji rast korena i živi svet u zemljištu, prvenstveno ponovna pojava kišnih glista. Poboljšanjem uslova u zemljištu povećava se i brojnost i aktivnost zemljišnih mikroorganizama koji će hranivo pretvoriti u biljkama pristupačne nutritijente. Sve ovo zajedno rezultira dobrom i izbalansiranom ishranom biljaka.
Tekst: Gordana Nastić
