Насловна ВЕСТИ Nova štetočina koja potpuno uništava plod oraha

Nova štetočina koja potpuno uništava plod oraha

308

Prema procenama u Srbiji ima oko dva miliona stabala oraha, ali se u poslednje vreme sve češće dešava da se krošnje suše i da plodovi opadaju. Krivac je nova štetočina koja se pojavila na našim prostorima.

Gostujući u „Jutarnjem programu“ RTS profesorka dr Dušanka Jerinić Prodanović, sa Katedre za fitomedicinu Poljoprivrednog fakulteta u Beogradu, kaže da do sušenja oraha dolazi jer je prošle godine registrovana jedna nova štetočina.

Ona je poreklom iz centralne i severne Amerike. Evropi je poznata još od 1986. godine kada je prvi put registrovana u Švajcarskoj.

„Kod nas je registrovana prošle godine, međutim, postoje indicije da je ta štetočina došla i neku godinu ranije, jer je prošle godine na području opštine Šid, u selu Ilinci, oštećenje plodova bilo stoprocentno“, kaže profesorka.

Radi se o štetočini koja se zove orahova muva i pripada familiji voćnih muva, a oštećuje isključivo plodove oraha i to već u fazi kada su formirani. Prvi simptomi mogu da se uoče polovinom avgusta, pa sve do berbe.

Za sada još nema preporuka o tome koja sredstva se mogu koristiti za zaštitu oraha od ove vrste štetočine i zbog toga je Uprava za zaštitu bilja Ministarstva poljoprivrede odredila poseban nadzor nad određenim štetnim organizmima, a među njima je i orahova muva.

Ova štetočina je registrovana i u okolini Beograda, što takođe ide u prilog pretpostavci da je ona tu već prisutna možda i četiri, pet godina unazad“, napominje dr Dušanka Jerinić Prodanović.

Ove godine su postavljene klopke na kojima se prati pojava i let muve. Proizvođačima ove klopke omogućavaju da prate kada je pravo vreme za tretiranje.

Muva kada se aktivira posle određenog perioda, ona svojom legalicom probija perikard ploda i tu polaže jaja.

Na tom mestu se pojavljuje crnilo koje se kasnije širi po celom plodu. Plodovi ne mogu dalje normalno da se razvijaju, već koštunjavi deo ploda ostaje u žitkoj masi i ne može normalno da sazri, a jezgra počinju da trule i bivaju napadnuta od bakterija ili nekih sekundarnih parazita.

Orahova muva je pretnja pre svega stablima na okućnicama. Na plantažama na kojima se gaji orah već se koriste neki insekticidi zbog nekih drugih štetočina, pa je moguće da utiču i na orahovu muvu.

Za sada se zna da je ova štetočina najrasprostranjenija na području zapadnog Srema, gde su oštećenja od 90 do 100 odsto. Ima još nekih delova u kojima su prijavljeni simptomi, ali nije dokazano prisustvo ove štetočine, jer simptomi mogu biti slični kao kod nekih drugih oboljenja.

„Zbog ove štetočine, dovodi se u pitanje mogućnost gajenja oraha u ekstenzivnim zasadima. Praktično će biti nemoguće gajiti orah ako se ne tretira, a s obzirom na habitus oraha, hemijsko suzbijanje štetočina je krajnje otežano. Jedino da čekamo odgovor prirode, na pritisak prirodnih neprijatelja koji možda mogu da smanje njihov potencijal, s obzirom da ona ima samo jednu generaciju godišnje i s obzirom na to da prezimljava u stanju larve u zemljištu, možda postanu hrana nekih drugih prirodnih neprijatelja“, zaključuje prof. dr Dušanka Jerinić Prodanović.

Kako navodi Uprava za zaštitu bilja prirodni neprijatelji orahove muve  nisu naročito efikasni. Kad se uzme u obzir visoki nivo štete koji može da izazove insekt, često je neophodno intervenisati hemijskim sredstvima. S obzirom da se imaga hrane mednom rosom (koja nastaje kao reakcija lista na ubod insekta) i eksudatima lišća, mogu se primenjivati, u određenom periodu vegetacije, hidrolizovani proteini – mamci, samo uz odobrenu primenu. Imaga se efikasno love žutim fluorescentnim klopkama, natopljenim amonijum-karbonatom  i sferičnim zelenim klopkama (koje su efikasnije u reproduktivnom periodu). Broj odraslih jedinki koje se iščaure se teško može dovesti u vezu sa procentom napada, pa je zbog toga neophodno obavljati periodično uzorkovanje plodova.

Eventualni tretmani odgovarajućim sistemičnim insekticidima protiv larvi vrše se odmah nakon polaganja jaja (uobičajeno početkom avgusta). Jedna intervencija može biti dovoljna da zadrži štetu u prihvatljivim granicama. Druga intervencija je potrebna u slučaju kada je napad jači.

Izvor: agrosaveti.rs

Foto: Pixabay