Skoro svi volimo da u svojoj ishrani imamo specifičnu vrstu žutog sira poznatog kao kačkavalj. Bilo da ga konzumiramo posebno ili kao deo određenih specijaliteta, nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Kačkavalji sa Kupreških visoravni (zapadni deo Bosne i Hercegovine) napravljeni su od kravljeg, kozijeg i ovčijeg mleka i nadaleko su poznati.
– Veoma traženi su kravlji sirevi sa začinima i to zelenim i crvenim. Zeleni začini sadrže koprivu, crni i beli luk, a crveni papriku, paradajz i origano. Po naružbini rademo i druge vrste sireva kao što su sa voćem. Naši kupci često traže kačkavalje sa narandžom, limunom, brusnicom i aronijom i to obično od kravljeg sira zbog mirisa, da se ne bi izmešali – priča Munivera Žilić predstavnik firme „Kupres milk“ .

Naša sagovornica otkriva da se u klasični standardni sir ubacuje voće i začini po želji kupaca.
– Naši sirevi najmanje stoje dva i po meseca u dozrevanju. Rok upotrebe se mora ostaviti zakonski a to je od osam meseci do godinu dana, mada je sir kao i vino. Što duže stoji, to je ukusniji i bolji. Na kraju vlaga sva ispari i ostaju sami proteini. Zbog toga je sir zaista ukusniji i bolji. Inače, tvrdi sirevi su izuzetno zdravi. Oni se ne mogu količinski dosta pojesti, jer i manja količina veoma zasiti. Jednom prilikom doktorka, koja je nutricionista, mi je rekla da tvrdi sirevi koji duže odstoje imaju svoju zdravu masnoću koja uništava nezdravu. Ne može se takav sir pojesti količinski puno, jer se čovek zasiti od samo nekoliko kriščica. Tvrdi sirevi u sebi sadrže zdrave proteine koji nas čine sitima. Posle konzumiranja tih kriščica sira, u organizam ne možete uneti nešto drugo od hrane – otkriva ona.

Munivera ističe da je naš narod tokom istorije jeo raznorazne sireve i svi su bili zdraviji nego mi u današnje vreme.
– Nešto što je zdravo često zamenimo nečim nezdravim i na kraju se to odrazi na naše zdravlje. Inače, mi ne radimo veliku količinu sireva baš zbog kvaliteta. Radimo samo po narudžbini i u ovom poslu smo već desetak godina. Treba napomenuti da se naši sirevi, što je retko u današnje vreme, prave od pravog mleka čistog kravljeg, kozjeg ili ovčijeg. Ne uzimamo mleko u prahu ili neke zamenske supstance. Primera radi, mnogi ubacuju palmino ulje ili krompirov skrob pri pravljenju surutke. Sa nama to nikada nije bio slučaj. Često me pitaju kako se prepoznaje razlika. Obično se to oseti pri konzumiranju, ali i kada se na primer, potopi naš sir u vodu i drži u njoj. On će samo da pobeli, a sirevi koji u sebi imaju neke strane supstance će u vodi da se raspadaju – tvrdi Munivera Žilić.
Tekst i foto: Dijana Maksimović