Насловна ТЕМЕ ВИНОГРАД Sveti Trifun i krsna i esnafska slava

Sveti Trifun i krsna i esnafska slava

300

Sveti Trifun, zaštitnik vinara i vinogradara, u porodici Bojana Kosovića, vlasnika istoimene vinarije u Sremskim Karlovcima, ima dvostruki značaj. Osim kao patrona vinogradara i vinara, u koje i sami spadaju, Kosovići Svetog Trifuna proslavljaju i kao krsnu, porodičnu slavu. Toga dana rano ujutru, pa i (danas/sutra) Kosovići odlaze u vinograd  i blagosiljaju lozu, orezuju po koji čokot običaja radi, i polivaju ga vinom kako bi ojačao nakon zime i bio rodan. Ovog puta, prvi put, sa njima u vinograd, sva je prilika, poći će i sveštnik koji će obaviti čin blagosiljanja i uznošenja molitvi Bogu da zaštiti i delatnike i samu lozu od svih nedaća tokom godine.

Vinogradarska i krsna slava samo je na kratko prekinula članove ove porodice u poslu od čijeg uspeha u velikoj meri zavisi rod, a to je rezidba. Zato ga, između ostalog, obavljaju isključivo sami, uključujući i ženski deo porodice, Bojanovu suprugu Marijanu i majku Mirnu, a neizosatvni član ekipe je i otac Milan, koji je pre koju godinu kormilo porodične vinarije predao sinu. Verovatno će im se kada stasaju pridružiti i troje Marijanine i Bojanove dece-Uroš, Stefan i Marija.

– S rezidbom smo otprilike na polovini – kaže Bojan.

– Sada se u taj posao kreće mnogo ranije, a ne o Svetom Trifunu kako tradicija nalaže. Na to nas teraju promene klime. Kaže se da je od Svetog Trifuna rezidba sigurnija i da loza neće izmrznuti, ali suočeni s klimatskim promenama, mi vinogradari smo prinuđeni da menjamo i  ritam u poslu.

Oni se, kaže, u vinograd poslednjih godina otisnu u januaru, posle Božića, dok neki počinju još u decembru da orezuju. Uzimajući u obzir od kakvog značaja je rezidba u proizvodnji grožđa i neka nagativna iskustva, odlučili su da to sami rade.                                 

Bojan je treća generacija vinogradara u porodici. Male površine pod lozom imali su i u Hrvatskoj, gde su se pretežno bavili ratarstvom. Dolaskom u Sremske Karlovce 1995. godine usled ratnih zbivanja, posvetili su se intenzivnije vinogradarstvu. Loza je polako potiskivala ratarske kulture, tako da sada imaju osam hektara vinograda. Svi su, izuzev jednog, na kilometar do kilometar i po od kuće. Uzgajaju grašac, šardone, sovinjon, merlo i kaberne i uz ta sortna vina proizvode još roze i dve vrste bermeta.

– Od kada znam za sebe, znam i za vinograd. Moglo bi se reći da sam odrastao u vinogradu i prolazio sve faze,  od rezidbe, preko prerade do prodaje. Ceo život sam u ovom poslu i smatrao sam da treba da nastavim. To je bio deo mene oduvek. Gledam na ovaj posao kao na izazov, uvek se sa nečim novim  susrećeš. Trudiš se da iz svakog vina izvučeš maksimum. Bez obzira kakva je godina, a na primer, prošla je bila teška, treba sačuvati kvalitet grožđa. Mi smo uspeli da izvučemo maksimum, ali nas je to koštalo puno truda – ističe Bojan.

U vinariji „Kosović“ grašac je oduvek bio najtraženiji od belih vina. To mu je donelo nezvaničnu titulu favorita, a poslednjih godina niže i uspehe na ocenjivanjima. Otkako je preuzeo posao, Bojan i sa rozeom postiže dobre rezultate. Najveći uspeh mu je prvo mesto koje je osvojio u konkurenciji 150 vinarija 2021.  godine u Beogradu.  

Tekst: Zorica Milosavljević