Насловна ТЕМЕ ЖИВОТ TKANJE NA BRDU MLADE NOVOSAĐANKE: Istorija i tradicija u svakoj niti

TKANJE NA BRDU MLADE NOVOSAĐANKE: Istorija i tradicija u svakoj niti

655

Piše: Andrijana Glišić

Savremeni život i ubrzani napredak tehnologija, kao i nedostatak vremena, čini se, udaljavaju nas od starih običaja i tradicije. Međutim, dok je pojedinaca koji će nas na najrazličitije načine vraćati u prošlost, našu istoriju i kulturu nećemo zaboraviti. Jedna od retkih koja se trudi da od zaborava sačuva stare zanate i na taj način promoviše bogatu kulturu našeg naroda jeste dvadesetosmogodišnja Ivana Morarević iz Novog Sada. Ručnim radom bavi se od detinjstva, oduvek je uživala u štrikanju, heklanju, vezu, a pre tri godine okrenula se nesvakidašnjoj tehnici tkanja – na brdu.

Veza s našom prošlošću

– Svaki ručni rad, tehnika i znanje koji se prenose s jedne na drugu osobu značajni su za očuvanje kulture jednog naroda. Samo tkanje tehnika je kojom su se svi ljudi na ovoj planeti bavili u nekom momentu, pa ovo i jeste veza s prošlošću – navodi naša sagovornica.

Kako nije imala razboj, odlučila je da potraži druge načine i omogući sebi da tka, te je, slučajno, putem interneta naišla na tkanje na brdu. U pitanju je drvena rešetka s posebno izbušenim rupama kroz koje se provlače niti.

-To su te niti osnove – objašnjava. – Neke su u rupama, dok su neke u prorezima između u toj rešetki. Moja prva rešetka ima 30 letvica koje je čine, 30 rupa i 29 proreza između letvica, ali postoje različite dimenzije.

Brdo se ponaša poput ničanica na razboju. Podiže se ili spušta, čime se stvara zev s različitim nitima. Kroz zev se, objašnjava Morarevićeva, provlači nit potke.

– To je nit na čunku – dodaje – koja drži sve niti osnove na okupu. Može da se nabija samim brdom, isto kao što brdo na razboju služi za nabijanje i onda se dobija šire tkanje. Može i da se zateže i nabija čunkom, gde se dobiju tanke i čvrste trake, to je ono što ja radim.

Iako zvuči komplikovano, tkanje na brdu je veoma lako, ako je verovati našoj sagovornici. Ona sve sama radi i, kaže, prilično je jednostavno tkati.

– Sve se svodi na osećaj, koliko treba zategnuti, nabiti, a prilično je lako. Ja sam odmah posle prvog pojasa shvatila šta sam pogrešno radila. Posle jednog istkanog pojasa se uđe u štos.

Od hobija – izvor prihoda

Ona je gotovo sve u vezi s ovom tehnikom naučila putem kurseva na internetu, a obuka tkanja na razboju, koju je ranije prošla, znatno joj je pomogla u savladavanju.

Prednosti tkanja na brdu je, kaže, mnogo, a najznačajnije su prostor i mogućnost lakog prenosa.

– Brdo sa sve nitima, i materijalima, i alatima, staje u ceger. Može se tkati u stanu, dvorištu, parku. Potrebno je jedan kraj niti osnove vezati za radijator u kući ili drvo u parku, drugi kraj se vezuje oko struka, za pojas. Najviše uživam u tkanju u dvorištu svoje kuće – poverila nam je.

Više je tehnika koje se mogu primeniti, ali ona preferira dve: obično platno tkanje i birano tkanje.

– Prva podrazumeva da se niti postave onako kako želimo da izgledaju i stvaraju jednostavnu šarnicu koja se ponavlja kroz ceo proces. Druga tehnika predstavlja postavljanje niti osnove, tako da se podele na pozadinske i na niti šare, čime se stvaraju različiti simboli.

Izrađuje tanke i čvrste trake koje se mogu koristiti kao tkanice u narodnoj nošnji, kao i kaiševe. U planu joj je da proširi asortiman proizvoda na torbe, koje će biti kombinacija tkanja i šivenja, i držače za joga prostirke.

Materijale nabavlja u našoj zemlji, i to prirodne i domaće. Pretežno su to pamuk i prirodna vuna, dok je samo brdo kupila u Rusiji u kojoj je ova tehnika izuzetno rasprostranjena i popularna. Za sada joj je tkanje na brdu samo hobi, ali teži ka tome da ljubav prema ovom zanatu pretvori u primarni izvor prihoda