U selima Starog Vlaha oko reke Uvac, u kome je novinar Dragoljub Gagričić i prikupio najveći broj objavljenih narodnih umotvorina, šereti i danas „na oku“ drže i „na zub“ najčešće uzimaju narodne krvopije, bezdušne otimače imovine, čaršijske ćifte i šićardžije,udvorice i džaboljebe, izrode i odnarođene, nesposobne i blefere, mutivode i dangube, kaišare i kaćipreke, vitlove i drzmane, koji sole pamet i tovare se na narodnu grbaču. Imaju oni i „meleme“ za ljubavne jade, za bračne nesporazume i neverstva, ali znaju i da čeljadetu nepogrešivo prišiju nadimak koji će nosti celog života.
– U lomnom Starom Vlahu, gde nazivi nekih planina dovoljno govore o surovosti predela, narod se neprestano borio sa alama i vranama, preživljavao gladne godine, trpeo zulume, pohare i bežanije.Tako se na sirotinjskim ognjištima u vrletima Čemernice, Mučnja i Murtenice, u drlijama Javora i Zlatara i na visovima Zlartibora, Golije i Jadovnika učila Starovlaška škola života, u kojoj je svako bio pečen i varen, podatkan i okaljen : da ne stane na trulu dasku, da ne sedi na ušima, da ne zatvara oba oka u snu, da leđima uvek nađe oslonac, da čime ne izazove zavist…Otuda i lakoća nadmudrivanja, spremnost da se životnom vedrinom održi i odbrani u nevolji, napadne kad dogori do nokata- kaže Gagričić.
„Starovlaška riznica“ je svetlost dana ugledala u izdanju Istraživačko-izdavačkog centra „Stari Vlah“ iz Beograda. Ona je i prva knjiga štampana u okviru novopokrenute edicije „Ognjište“.
– U Starom Vlahu se oskudevalo u mnogo čemu, izuzev u bistrinama i čistoći jezika, pa tako ova edicija otvara vrata i ostalim autorima, sakupljačima umotvorina i ohrabruje ih. Uostalom, ne veli narod čudo radi :“Na toplom ognjištu vatra se brzo raspali“ – kaže Gagričić.
Spavao duže od medveda
Posle svadbe u večernjim satima, na kojoj su domaćini pozvali najbliže i okolni zaseok, jedan od komšija, što je voleo da cugne i posedi, zaspao za stolom. Negde pred zoru bude ga komšije.
– Ajmo, ustani, porodila se mlada!
Skoči on, bunovan, pa će:
– Pa ja spavao duže od međeda?!
Krompir treće reprodukcije
– Odličan je krompir, treća reprodukcija!- hvali domaćin pod Javorom svoj proizvod kupcima semenskog krompira, što obilaze sela.
– Pa kako treća reprodukcija ?-upitaše oni.
– Sejao ga moj đed, pa otac i evo ja – dvadeset godina bacam u brazdu…
Pričešće sa terase
Ljuta što se ćerka udala u selo pod Mučnjem, majka joj došla u posetu tek posle dve godine, pa fali domaćinluk:
– Lepo ti ovde, puna kuća, planinska voda, asfaltni put, blizu škola, a i crkva se, vidim, gradi, možeš liturgiju da slušaš sa prozora.
– Može i da se pričesti sa terase, koliko joj je jezik dug !-dobaci svekrva.
ZAGONETKE
Gorom ide ne šuška, vodom ide ne bućka.
Uvek ispred tebe, a ne možeš da je stigneš.
Trči po zidu, a živo nije.
Sav svet obiđoh, a jedan panj ne mogoh. (Senka)
Danju klanja, noću broji zvezde. (Sova)
Danju sluškinja, noću gospođa. (Metla
Drven trbuh, kožna leđa, dlakama govori. (Gusle)
Zube nema, ruke nema, a opet ujeda. (Zima)
Na sred kuće zmajevo gnezdo. (Ognjište)
Sve u kući izgore, a kuća osta. (Lula)
Crn golub ispod zemlje guče. (Raonik)
Šta na glavi po svetu ide? (Ekser u potkovici)
KLETVE
Ne smirio se kao vodeničko kolo.
Tuđe stado čuvao, a svoje ne imao
U nedrima im se zmije legle.
Crno ti trnje iz ognjišta rađalo.
Šta god radio, na svom srcu dočekao