Насловна ТЕМЕ ВОЋЕ ZAŠTITA KRUŠKE OD KRASTAVOSTI

ZAŠTITA KRUŠKE OD KRASTAVOSTI

410
Крушка будимка

Piše: Svetlana Mujanović

Uzročnik pegavosti lista i čađave krastavosti ploda kruške gljiva Venturia pirina predstavlja ekonomski najznačajnije oboljenje ove voćne vrste koje srećemo svuda u svetu gde se gaji ovo voće. Osim što, kod rane zaraze, smanjuje prinos, ona obara i kvalitet i tržišnu vrednost plodova, kada ih zarazi u kasnijim fazama razvoja.

Na voćkama se lako i brzo otkrije, jer zaražava sve nadzemne delove – listove, cvetove, letoraste i plodove. U proleće i u toku leta na listovima „pravi“ okrugle, maslinastomrke pege somotastog izgleda koje su uočljivije s naličja. Listovi, zaraženi u vreme intenzivnog porasta, postaju talasasti. Ako su uslovi povoljni, pa gljiva prodre u pupoljke, oni se ni ne otvaraju. Na laticama cveta pojavljuju se zelenkaste pege, a na mladarima (letorastima) koji mogu biti inficirani tokom cele vegetacije štete su različite i zavise od mesta i vremena zaraze. Prvo se pojavljuju sitni, ovalni plikovi, koji usled neravnomernog rasta gljive i letorasta pucaju, pa nastaju pukotine, a na starijim granama vide se takozvane rak-rane.

Plodove zaražava od zametanja do berbe s tim da su mlađi osetljiviji u odnosu na starije. Na tek zametnutim plodovima nastaju ovalne, krupne maslinastozelene pege somotastog izgleda. Kod mladih plodova, usled nekroze tkiva u okviru pega, usporen je porast te nastaju deformacije, a oni asimetrično rastu. Vremenom pege postaju plutaste i poprimaju izgled kraste, i to je znak koji potrošači najčešće vide.

Ova gljiva tokom razvoja prolazi kroz dve faze: parazitnu i saprofitnu. Parazitna faza počinje početkom vegetacije klijanjem askospora i ostvarenjem infekcije i traje tokom cele vegetacije, a po opadanju listova završava se parazitna i otpočinje saprofitna faza. Tokom zime parazit se održava kao saprofit u opalom lišću i u proleće kreće nova zaraza.

Proizvođači kruške koji nemaju puno iskustva, plaše se venturije, dok oni s višegodišnjim stažom kažu da zaštita od nje nije ni komplikovana ni teška, samo ako se počne u pravo vreme i kada se primenjuju sve raspoložive mere. Voćnjak pod kruškom valja podizati uvek na novom lokalitetu, ne valja ni ako je stari zasad bio u komšiluku, a biraju se sorte otporne na ovu bolest.

U već podignutim voćnjacima na ovu preventivu se ne može računati. Znajući kako i gde gljiva prezimljava, treba sakupiti i spaliti zaraženo lišće, ono što preostane dublje zaorati, odrezati sve bolesne grančice i letoraste, izneti iz voćnjaka i njih obavezno spaliti a kada se zasad lepo „spremi“, voćke oprskati nekim od bakarnih fungicida ili sumporno-krečnom čorbom. Tako se venturiji onemogućava nesmetano prezimljavanje i istovremeno se smanjuje broj vegetacijskih prskanja protiv ove bolesti. Praktičari ističu da je krečni sumpor najefikasniji preparat za suzbijanje konidija na grančicama, jer pored kontaknog ima izraženo i eradikativno delovanje, prodire u unutrašnjost zaraženog tkiva te sprečava dalje formiranje spora (organa za širenje zaraze).

Ne sme se zaboraviti da su u zaštiti od ove bolesti neophodna i vegetacijska prskanja. Prvi put voćke valja oprskati u fenofazi bubrenja pupoljaka preparatima na bazi neorganskih jedinjenja bakra ili sumporno-krečne čorbe. Drugo prskanje se poklapa s fenološkom fazom “mišje uši“, radi se samo ako su ostvareni uslovi za zarazu. Efikasni su preparati na bazi a.m. kaptana i mankozeba. Sledeće tretiranje se obavlja u cvetanju i zbog pčela se radi isključivo u kasnim večernjim satima, kombinacijom fungicida s dve aktivne materije (mankozeb+difenokonazol). U fenofazi precvetavanja bira se drugi fungicid s takođe dve aktivne materije ditianon+tebukonazol. Do precvetavanja razmaci između prskanja su kraći, 7 do 10 dana, dok se posle produžavaju. Prska se u razmaku od 10 do 15 dana, i u tom periodu efikasni su fungicidi na bazi kaptana ili mankozeba.