Насловна ПРЕПОРУЧЕНО BAŠTE POD KROVOM (3): Plastenik traži i prostor za razvoj

BAŠTE POD KROVOM (3): Plastenik traži i prostor za razvoj

647

Najmudrije da se pre podizanja prvog objekta odmah obezbedi zemljišta za nove buduće bašte pod krovom. Jer, iskustvo nas uči da se, posle prvog, ubrzo javlja potreba za još jednim, i još jednim, a kada se plastenik podigne, svuda oko njega rastu cene zemljišta.

Pre pokretanja plasteničke proizvodnje potrebno je odgovoriti na dva važna pitanja – za koju se proizvodnju odlučiti i koliki plastenih koja proizvodnja i koliki plastenik? Odgovor na drugo pitanje uslovljen je površinom zemlje kojom raspolažete. Iako za povrtara, u godini kada podiže plastenik i kada su troškovi veliki, to nije najvažnija stavka, svakako je najmudrije da se pre podizanja prvog objekta odmah obezbedi zemljište za nove buduće bašte pod krovom. Jer, iskustvo nas uči da se posle prvog objekta ubrzo javlja potreba za još jednim, i još jednim, a kada se plastenik podigne, svuda oko njega rastu cene zemljišta. Najbolje je, dakako, ako ste vlasnik okolnog zemljišta na kojem ćete, do podizanja sledećih objekata, biljke gajiti na otvorenom.

 Na većoj površini moguće je napraviti i idejni plan s tačno predviđenim fazama proširivanja proizvodnje i sagledati sve mogućnosti za to u samom startu. Kada se tako radi, lakše je uklapati i sve sisteme infrastrukture u osmišljenu celinu. Na toj lokaciji, osim plastenika treba planirati putnu mrežu oko objekta s „prljavim“ putevima za ulazak sirovina i „čistim“ za izlazak gotovog proizvoda.

Objekti po izboru, temelji betonski

Betonski temelji, u koje će se ugraditi stabilna noseća konstrukcija od najčešće čeličnih, trajno zaštićenih tankih cevi, svakako su prvi korak u ovom poslu. Kako se i kada to radi, predlažu proizvođači opreme za plastenik.

U zavisnosti od veličine i namene, naime, plastenik može biti građen iz jednog ili više pojedinačnih tunela, “lađa” ili “brodova”. Koliko će ih biti zavisi od potreba i materijalnih mogućnosti. Nije neophodno da se sve podiže istovremeno. Oblik plastenika treba prilagoditi terenu i uslovima lokacije. Plastenici za vetrovita područja, recimo, imaju spoljašne bočne stranice sa blagim kosinama, kako bi se smanjio otpor udara vetra.

 Vrlo često potrebno je u objekat uneti i novu količinu zemlje da bi se smanjile mikrodepresije i stvorila ravna površina. Ako je na tom području ima visokih podzemnih voda, pored plastenika se kopa kanal dubine 50cm koji će višak vode odvoditi u sabirnu akumulaciju.

Folija štiti i štedi, ali i košta

Svaki plastenik, bez obzina na veličinu, prekriva se plastičnom folijom. Danas na tržištu ima puno tipova folije koje se razlikuju po debljini, boji, sastavu i – ceni. Folija pruža zaštitu biljkama od zamrzavanja, omogućava više temperature u plasteniku preko noći, obezbeđuje manju energiju potrebnu za zagrevanje. Zbog stabilnih klimatskih uslova koji vladaju u plasteniku, prinosi su viši i do 30 procenata, a berba sigurna i ranija.

Najjeftinije polietilenske folije traju dve do tri godine, a one kvalitetnije, debljine 180 i 200 mikrona, mogu da traju i 4 do 5 vegetacija. Danas postoje i folije čija je dužina trajanja 15 godina, ali je i cena nekoliko puta veća od standardnih.

Značajna ušteda postiže se kada se, umesto jedne, postave dve folije. Dvostruka folija, zahvaljujući izolacionom sloju vazduha između dve folije, smanjuje gubitak toplote do 35 procenata u odnosu na jednostruku foliju i doprinosi stabilnosti objekta. Pritisak između folija vrlo je važan, kako zbog toplotnog efekta, tako i zbog njihove trajnosti. Tokom zimskih meseci i vetrovitih dana pritisak je nešto veći, dok je u stabilnim letnjim mesecima znatno manji.

 Materijal za pokrivanje, odnosno folija, mora imati visoku transparentnost, da propušta najmanje 80 procenata svetlosti vidljivog dela spektra, 20 posto ultraljubičastog i najviše 10 odsto infracrvenog dela spektra. Folija treba da bude hidrofilna, otporna na kiseline, baze, ulja, niske temperature, mikroorganizme, UV stabilna, ne sme da gori, propušta vodu, kao i da menja dimenzije pri promeni temperature. Svaku foliju valja pažljivo pričvrstiti za nosivu čeličnu konstrukciju.

 Kvalitet određuje cenu

Polietilenskna folija (PE) mutne je, mlečnobele boje, nepropusna za vodu, delimično propusna za ugljen-dioksid i kiseonik. Propušta 80-90 procenata svetlosti vidljivog dela spektra, 70-75 posto ultraljubičastog i 80-85 odsto infracrvenog, koji smanjuje toplotu i to posebno noću. Kada se duže koristi, delimično gubi elastičnost i prozračnost, hidrofobna je, vek trajanja joj zavisi od debljine i kreće se od 9 meseci do 5 godina. Jedna je od jeftinijih.

Polivinil-hloridna folija (PVC) dobro propušta svetlost – do 90 procenata vidljivog dela spektra, 80 posto ultraljubičastog, dok infracrveni deo ne propušta. Upija prašinu i prljavštinu i tokom zime se mora prati radi boljeg prodiranja svetlosti. Vek trajanja joj je dve do tri godine.

Etilen-vinil-acetatna folija (EVA) najkvalitetnija je i najotpornija folija, dobrih osobina za svetlost i toplotu, hidrofilna, fotoselektivna, dugotrajnija, visoke elastičnosti, sposobna da smanji jačinu udara vetra.

Akrilik je otporan na vremenske prilike, pucanje, transparentan je, ne žuti, lako je zapaljiv, lako rastegljiv, ali veoma skup.

Polikarbonat ima dobru otpornost na udare, skup je, lako se rasteže i skuplja. Gubi transparetnost nakon jedne godine.

Poslednjih godina, razvojem novih tehnologija, veći, „robni“ plastenici  prekrivaju se s više tipova folije. Tako se, recimo, troslojna UV-stabilizovana folija, preporučuje za bočne unutrašnje strane. Žuta strana mora biti postavljena tako da njeno naličje bude s unutrašnje strane plastenika, jer ima zadatak i da biljke delimično štiti od štetnih insekata. Ipak, nijedan povrtar ne sme se osloniti samo na nju. U plastenik se, za ovu namenu, moraju postaviti i lovne ploče koje su intenzivno žute boje.

Troslojna IR – (infracrvena) višegodišnja (do pet godina)folija , štiti biljke od kapanja. Infracrveni efekat sprečava odlazak toplote u atmosferu tokom noći, pruža zaštitu od zaleđivanja i osigurava raniju berbu, kao i krupnije i kvalitetnije plodove.

Okviri

Analiza zemljišta pa – stajnjak

Zemljište na koje se postavlja plastenik treba obrađivati po istom principu kao i ono koje je na otvorenom. Prvenstveno bi trebalo da se uradi analiza zemljišta, da bi se na osnovu toga unela neophodna đubriva, pa valja računati i na taj trošak.

Za povrće je najbolje prethodno uneti dobro zgoreli stajnjak, a prilikom postavljanja plastenika neophodno je da se vodi računa o provetrenosti, navodnjavanju, dobroj i čvrstoj konstrukciji…

 Voda se sakuplja i ponovo koristi

 Na parceli s plastenicima valja predvideti i prostor za kanale ili upojne jame, u koje će se skupljati voda od kiše i snega. Dobro bi bilo da se ta voda kasnije koristi u proizvodnji, i još bolje da se, ako je proizvodnja u hidroponiji, u te kanale ili upojnu jamu sliva i drenaža, odnosno voda i u njoj rastvorena mineralna đubriva koja biljke iz plastenika nisu iskoristile. U zatvorenim sistemima ona se vraća ponovo u proizvodnju, ali se predhodno ovakav rastvor dezinfikuje. Ako se ne vraća nazad u proces proizvodnje, ovakav rastvor može se koristiti za prihranu drugih useva gajenih na otvorenom, bez dezinfekcije, ali kod vrsta koji nemaju zajedničke bolesti s povrćem gajenim u plasteniku.

Kod proizvodnje na zemljanoj podlozi sakupljena je samo atmosferska voda koja se bez dodatnih mera može vratiti u proizvodnju i predstavlja najkvalitetniju vodu za navodnjavanje. Da bi se sakupljena voda i zadržala, poželjno je da kanali, tj jama, budu obloženi folijom.