Насловна ТЕМЕ ЖИВОТ CIRKULARNA EKONOMIJA: Otpad nije đubre, nego razvojna šansa Srbije

CIRKULARNA EKONOMIJA: Otpad nije đubre, nego razvojna šansa Srbije

476

Piše: Vesna Savić

Razvijene zemlje Evrope, pa i mnoge u svetu, sve više se udaljavaju od modela linearne ekonomije i okreću novom – cirkularnom modelu, gde se na otpad gleda kao na novi proizvod. To znači da se krilatica „uzmi – napravi – odloži“ pretvorila u kružnicu – od proizvodnje, raspodele, potrošnje, ponovne upotrebe i reciklaže, opet se stiže do proizvodnje. Srbija pokušava da i dalje dominantnu, linearnu ekonomiju istisne i uvede, kako to stručnjaci navode, suparnički koncept privređivanja u kojem se, umesto kretanja materije i energije u jednom smeru zastupa njihovo kružno – cirkularno- kretanje. Cirkularna ekonomija prepoznaje se i kao strateški pravac razvoja Srbije.

Višestruke su i brojne koristi cirkularne ekonomije po kome se u otpad gleda kao novi proizvod, a ne đubre kojeg se treba rešiti. Osnovni izvor ekonomskog rasta koji obezbeđuje cirkularna ekonomija jeste što veća ponovna upotreba materijala iz proizvoda koji su završili svoj „životni ciklus” i što manje korišćenje novih resursa. Ukratko, cirkularna ekonomija podrazumeva kruženje materijala i njegovu ponovnu upotrebu, čime se istovremeno koristi i drastično manje energije i vode, u nekim slučajevima i preko 90 procenata.

Šta kazuje nova nacionalna strategija

Srbija trenutno pokušava, kako je to slikovito ilustrovao Slobodan Perović iz Ministarstva zaštite životne sredine, da promeni stara shvatanja po kojima „zemlju nismo nasledili od naših predaka, već pozajmili od naše dece i tako moramo da razmišljamo”. To se odnosi i na vodu, vazduh i druge resurse. Stoga, svaki koncept razvoja ima alternativu, ali cirkularna ekonomija nema.

– Moramo da imamo svest o tome kako koristimo naše resurse. Država treba da pokrene, kontroliše i, ako treba, i sankcioniše, a privreda da iznese taj posao – smatra Perović.

Jedan od važnih dokumenata za ostvarenje savremene vizije razvoja trebalo bi da bude i nova nacionalna strategija održivog razvoja za Republiku Srbiju, koja čeka na usvajanje i u kojoj su date smernice za dalje delovanje u oblasti održivog razvoja. Stara je doneta još 2008. i važila je do pre četiri godine. Moguće pravce razvoja daje i dugoročna strategija u oblasti zaštite životne sredine, koja podrazumeva poboljšanje kvaliteta života stanovništva, osiguravanjem željenih uslova životne sredine i očuvanjem prirode, zasnovane na održivom upravljanju svojim okruženjem.

 Evropa proizvodi sekundarne sirovine i energiju

Tematska strategija EU o otpadu, ima za cilj sprečavanje nastajanja otpada (zero waste – nulti otpad), kao i korišćenje otpada kao resursa, pre svega za dobijanje sekundarnih sirovina i energije. S druge strane, upozorava se na to da interno tržište mora olakšati reciklažu i ponovnu upotrebu, uz postavljanje visokih standarda zaštite životne sredine. Kao preduslov dostizanja navedenih ciljeva, potrebno je modernizovati postojeći regulatorni okvir koji se ogleda kroz uvođenje analize životnog ciklusa u politiku upravljanja i pojednostavljenje i pojašnjenje zakonodavstva o otpadu.

Evropski parlament je u okviru svog zakonodavnog paketa o cirkularnoj ekonomiji još marta 2017. usvojio nove ciljeve do 2030. Ovim ciljevima planirano je recikliranje 70 odsto otpada, smanjenje otpada hrane za 50 posto i deponovanje samo 5 procenata ukupnog otpada.

Sprovođenje politike zaštite životne sredine zasniva se na principu predostrožnosti i principu prevencije. Naime, svaka aktivnost na zaštiti životne sredine mora biti planirana i sprovedena na način da prouzrokuje najmanju moguću promenu i da predstavlja najmanji rizik po životnu sredinu i zdravlje ljudi i zdravlje životinja, smanji opterećenje prostora i potrošnju sirovina i energije u izgradnji, proizvodnji, distribuciji i upotrebi. Praktično, cirkularna ekonomija predstavlja „instrument” za ostvarenje ciljeva održivog razvoja i podrazumeva dugoročno ulaganje u sirovinsku i energetsku efikasnost, uz smanjenje štetnih emisija, zamenu fosilnih goriva obnovljivim izvorima i proizvodnju i trgovinu održivim proizvodima.

Bacamo evre i trujemo prirodu

Preporuke koje su usvojene na vodećim privrednim forumima u Srbiji prenete su lokalnim zajednicama, predstavnicima industrije i građanima kako bi, u skladu sa svojim mogućnostima, usvojili i primenili modele održive proizvodnje i održive potrošnje.

Pred srpskom privredom nije lak zadatak. Kao posledica dugogodišnjeg privređivanja, zasnovanog na linearnoj ekonomiji, Srbija ima po nekim podacima 2.300, a po drugima čak 3.500 pa i više divljih smetlišta i nedovoljno sanitarnih regionalnih deponija. Reciklira se samo tri odsto, a po nekima 5 do 7 procenata otpada. Računica kaže da se, na godišnjem nivou, materijal u vrednosti od 50 miliona evra odlaže, mogli bi reći i baca, na nesanitarne deponije.

Dr Dunja Prokić, vanredni profesor na Fakultetu zaštite životne sredine Univerziteta Edukons, podseća na to  da bi na svakih 200.000 stanovnika u Srbiji trebalo da se izgradi po jedna regionalna sanitarna deponija, jer tako predviđa Strategija upravljanja otpadom, ali se to po pravilu ne čini. Za razliku od divljih, ove sanitarne su napravljene tako da ne popuštaju štetne materije u okruženje i štite životnu sredinu, ali se brzo pune, jer nema dobre selekcije otpada.

– Veliki problemi u oblasti upravljanja otpadom jesu nedovoljna i neadekvatna infrastruktura za tretman i odlaganje otpada, zajedničko odlaganje komunalnog i opasnog otpada iz domaćinstava, nedostatak podataka o sastavu i tokovima otpada, nepostojanje postrojenja za skladištenje, tretman i odlaganje opasnog otpada, kao i zagađenje zemljišta, površinskih i podzemnih voda. Za razliku od zakonskog okvira za upravljanje otpadom koje je poslednjih godina značajno unapređeno, oblast zemljišta u Srbiji zakonski je nedovoljno uređena i zemljište je još uvek relativno zanemaren prirodni resurs – kaže dr Dunja Prokić.

Veći problemi u praksi, nego u zakonima

Republika Srbija prati procese primene cirkularne ekonomije u EU, kako bi novi zakonodavni paket Unije o cirkularnoj ekonomiji ugradila u domaće zakonodavstvo. Pristupilo se izmenama i dopunama zakona iz oblasti zaštite životne sredine, uključujući i dopune Zakona o upravljanju otpadom, ali je deo poslova u zakonodavnoj regulativi poremetila pandemija koronavirusa. Valjalo bi ubrzati i donošenje nove Strategije upravljanja otpadom, jer je sadašnjoj istekla važnost.

Predstavnici EU i firmi koje su uveliko ovladale cirkularnim modelom privređivanja, tvrde da upravljanje otpadom, kakvo imamo danas, igra centralnu ulogu u cirkularnoj privredi. Ono je usmereno na prevenciju, pripremu za ponovnu upotrebu, reciklažu i proizvodnju energije, sve do odlaganja, na primer na deponijama. S obzirom na to kako se trenutno upravlja otpadom u EU, to može da dovede do visoke stope recikliranja ili u neefikasnom sistemu do značajnih ekonomskih gubitaka.

Promovisanje cirkularne ekonomije za kompanije koje posluju u Srbiji nije samo ključ uspešne integracije Srbije u EU, već i prilika za inovacije, efikasno korišćenje resursa, učešće u istraživačkim i finansijskim programima.

Procene koje su iznete u Evropskoj uniji govore da koncept cirkularne ekonomije može do 2030. da poveća privredni potencijal zemalja Unije za 1,8 triliona evra. Smatra se da 10.000 tona otpada može da otvori jedno radno mesto ako se spaljuje, šest radnih mesta ako se odlaže, 36 radnih mesta ako se reciklira, a 296 novih radnih mesta ako se otpad ponovo koristi. Procenjuje se da u Srbiji može da se otvori 30.000 novih radnih mesta uvođenjem cirkularne ekonomije.

U izveštaju, Komisije za proširenje EU za Srbiju, koji se odnosi na 2021. godinu, rečeno je da je Srbija postigla dobar nivo usklađenosti s pravnim tekovinama EU, kada je reč o upravljanju otpadom, ali je sprovođenje pravnih propisa i dalje u ranoj fazi. Srbija je, uz finansijsku pomoć EU, izradila Nacionalnu strategiju upravljanja otpadom i Nacionalnu strategiju upravljanja otpadnim muljem. U postupku usvajanja su od 2019. godine. Pravilnik o postupanju s uređajima i otpadom koji sadrži polihlorovani bifenil (PCB), koji je trenutno u postupku usvajanja, u potpunosti će preneti relevantnu direktivu EU u nacionalno pravo. Srbija je nastavila s trajnim odlaganjem istorijskog opasnog otpada. Treba izraditi dodatne ekonomske instrumente za posebne tokove otpada. Udeo recikliranog otpada u ukupnom upravljanju otpadom ostao je mali, npr. udeo komunalnog otpada je 3 procenta. Srbija treba da udvostruči napore da se neuslovne deponije brže zatvore, kao i da ulaže u smanjenje količine, razvrstavanje i reciklažu otpada. Korak u tom pravcu je remedijacija deponije u Beogradu i izgradnja postrojenja za iskorišćavanje komunalnog otpada u energetske svrhe tokom 2020. godine.

Nordijska iskustva i podrška za Srbiju

Ambasade Danske, Finske Norveške i Švedske, uz podršku Nordijskog saveta ministara, tokom septembra i oktobra realizovale su projekat ”Jačanje cirkularne ekonomije u Srbiji – nordijska iskustva”. Namera ambasada nordijskih zemalja bila je da podrže Srbiju u nastavku sprovođenja principa cirkularne ekonomije, da podele iskustva svojih zemalja i podignu svest lokalnih partnera o važnosti i koristima primene cirkularne ekonomije, koja utiče kako na svakog pojedinca, tako i na društvo u celini.

Promena ka zelenijoj budućnosti je neophodna, rekli su organizatori projekta, i prelazak s linearne na cirkularnu ekonomiju od vitalnog je značaja za njeno postizanje. Cirkularna ekonomija štedi resurse, smanjuje zagađenje, promoviše inovacije, smanjuje cenu proizvodnje i otvara nova radna mesta. Borba protiv klimatskih promena i promovisanje klimatski neutralnog rasta postalo je političko pitanje broj jedan u Evropi. Kao pioniri održivog razvoja i cirkularne ekonomije, nordijske zemlje u potpunosti dele viziju Evropske komisije o Evropskom zelenom dogovoru i zelenijem, netoksičnom i efikasnijem procesu proizvodnje. Kroz nekoliko radionica tokom septembra i oktobra u Novom Sadu, Kragujevcu, Nišu i Beogradu na temu cirkularne ekonomije, stručnjaci iz nordijskih zemalja prikazali su primere dobre prakse i ukazali na važnost i benefite cirkularne ekonomije.

Govoreći o značaju cirkularne ekonomije, ambasador Finske u Srbiji NJ. E. Kimo Lahdevirta rekao je da je cirkularna ekonomija podjednako važna i za zaštitu životne sredine, kao i za ”novčanik”.

Ključni akteri u ovoj oblasti, uključujući poslovni sektor i građane, moraju razumeti kako funkcioniše cirkularna ekonomija, kako bi bili deo prelaska sa linearne na cirkularnu ekonomiju. Treba imati na umu da otpad jedne industrije može biti sirovina za drugu industriju – naglasio je ambasador Finske u Beogradu.

Gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević je istakao je da cirkularna ekonomija nekome zvuči logično, nekome rogobatno, a u stvari, sve je jednostavno. Otpad treba da posmatramo kao prednost i da ga koristimo kao ekonomski potencijal. Moramo menjati navike i razmišljanja, to je naša obaveza prema novim generacijama, istakao je Vučević.

Beč se greje na otpad

U razvijenim zemljama zapada reciklira se oko 20 odsto otpada, a drugi deo bude spaljen. U Beču, na primer, četiri ili pet toplana radi na komunalni otpad i time greju određene delove grada, a mali deo se odlaže na deponije. Kada se pominju navike i svest stanovništva o potrebi selektovanja otpada, stiče se utisak da i kod nas ima pomaka.

– Mi smo posmatrali primere iz Novog Sada. Bilo je nekoliko pilot projekata primarne selekcije i uvek mogu da kažem da ljudi, kada im se to omogući, pridržavaju se propisanog. Ali, čim umesto dva dođe jedan kamion koji to odvozi, izgube poverenje i pomisle da su prevareni. Moja procena je da je oko 70 odsto ljudi spremno da radi tu primarnu selekciju, ali treba biti dosledan. Ako se edukacija radi po školama, i ako se deci tako nešto objasni, i ako taj kontejner u dvorištu niko nikad ne prazni, onda to nema smisla – potvrđuje naš sagovornik.

Bečej korak ispred drugih

U Privrednoj komori Srbije postoji centar za CE, a Privredna komora Vojvodine je i pre korona perioda procenila da slično telo koje bi se bavilo problemima cirkularne ekonomije valja organizovati i u Vojvodini. To je Savet za CE, sastavljen od predstavnika industrije koje se bave reciklažom pet ambalaže i predstavnika komunalnih institucija koje su dosta uradile na planu upravljanja otpadom, a tu su i predstavnici opštine Bečej koja je dobar primer kako se uz dobru volju i organizaciju obavlja sakupljanje, selektovanje otpada i priprema za novi proizvod.

– Bez obzira na stvari koje su se dešavale u poslednje dve godine, mi smo se dobro organizovali i uspeli da na nekoliko događaja dobijemo sliku u toj oblasti. Pre svega mislim na Konferenciju o komunalnom otpadu. Obišli smo sve regionalne deponije komunalnog otpada i saznali u kojoj fazi se nalaze. Bilo je predstavnika pet ovakvih deponija iz Vojvodini koji su predstavili svoje programe, a bili su i predstavnici Novog Sada, gde se takva deponija tek planira – kaže mr Zoran Trpovski, sekretar Udruženja industrije u Privrednoj komori Vojvodine.

Po onom što se videlo i snimilo, Novi Sad pomalo kasni u ovom poslu i tek 2023. i 2024. godine predviđa izgradnju regionalne deponije. Po oceni Trpovskog, to nije dobro jer je Novi Sad centar, a time i mesto gde se generiše najviše otpada. Po nekim podacima od 110 divljih deponija u Vojvodini, u novosadskoj opštini je čak 11, samo za tri manje od Sremske Mitrovice koja nosi neslavni rekord u tom pogledu. Potom slede Šid sa 9, Vršac sa 8 i, s retkim izuzecima, gotovo svaka opština ima svoje divlje smetlište.