Насловна ТЕМЕ ВОЋЕ Divlji dren „pripitomili“ crnogorski voćari

Divlji dren „pripitomili“ crnogorski voćari

ЗДРАВИ НЕЗАХТЕВНИ ГРМ МОЖЕ ДА ПОСТАНЕ ЕКОНОМСКИ РЕСУРС

2644
Foto: Pixabay

U Crnoj Gori, koja ima već desetak plantažnih proizvođača, dren se prostire maltene od obale mora, pa do krševitih  predela i visina od 1.300 metara, ne birajući uslove i ne tražeći nikakvu zaštitu, niti agrotehniku.

Decenijama se bavimo lekovitošću drena, od kojeg se prave čajevi, sokovi ili džemovi, ali je količina prerađenih plodova zanemarljiva u odnosu na potencijal plantažnog uzgoja, koji podgorički profesor dr Vučeta Jaćimović pokušava da promoviše u Srbiji.

Na pitanje da li dren može da se gaji na plantaži profesor dr Vučeta Jaćimović sa Biodinamičkog fakulteta u Podgorici odlučno odgovara  – može! Svoju tvrdnju temelji na dvadesetogodišnjem magistarskom i doktorskom radu, tokom kojeg je zaključio da ova zanemarena voćka velikog potencijala može plantažno da se gaji i da donese visok profit. On tvrdi da dren može da se prevede na plantažni uzgoj. I pored toga, plantaže u regionu su retkost.

  • Nezahtevni i zdravi dren mogao bi odmah da postane deo koncepta organskog uzgoja. U Crnoj Gori ima već desetak plantažnih proizvođača drenjina. U Srbiji postoje interesovanja i već smo obavili razgovore za prve hektare, ali videćemo šta će biti u budućnosti. Prednost gajenja ovog voća je u tome što nije zavisno od klimatskih uslova i uspeva na gotovo svim zemljištima, pa i u zasenama ili šumama. U Crnoj Gori dren se prostire maltene od obale mora, pa do krševitog predela i visina od 1.300 metara iznad nivoa mora. To je njegova glavna prednost – kaže prof. Jaćimović.

Dani drenjina u Nikšiću

-Svaki proizvod od drenjina je lako pripremati i nije potreban nikakav konzervans. Ukoliko bi se ostvarili naši planovi da se prave plantaže, dolazili bismo do velikih količina zdravih plodova, a moj cilj je da i u Srbiji promovišem taj koncept. Crna Gora je napravila pomak i u cilju promocije ove voćke, organizovala u Nikšiću „Dane drenjina“. Ono što trenutno može biti mali problem jeste rasadni materijal, odnosno plodne sorte i selekcije. Sadnice se mogu dobiti i krčenjem starih zasada – objašnjava dr Vučeta Jaćimović.

Kao stvoren za organski uzgoj

Ovaj crnogorski stručnjak svoje iskustvo izneo je na Kongresu voćara i vinogradara u Kragujevcu pred više od 140 naučnih radnika iz 12 zemalja i mnogim proizvođačima iz Šumadije.

-Ovo će uskoro biti vrlo popularna proizvodnja iz nekoliko razloga – rekao je. – Dren svake godine zametne plod i donese veliku količinu roda, čak i u lošim uslovima. Jedna od velikih prednosti je i to što mu  nije potrebna nikakva zaštita, niti agrotehnika. Zbog toga je veoma pogodna kultura za organski koncept proizvodnje, koji je kod nas u regionu sve popularniji, a u svetu je uveliko na ceni.

Dren je grmasta biljka. Reč je o poludivljem voću, koje se sreće na svakom koraku. Svake godine ogromna količina veoma zdravih plodova ostane u prirodi neubrana i neiskorišćena. Već decenijama se  bavimo lekovitošću drena, od kojeg se prave čajevi, sokovi ili džemovi, ali je količina prerađenih plodova zanemarljiva u odnosu na  potencijal plantažnog uzgoja.

On podseća na nekadašnji proizvodni asortiman „Takova“ iz Gornjeg Milanovca, među čijim proizvodima su pre 30 godina bile i tegle sa džemom od drenjina. Veruje da bi u eri promocije zdrave hrane, drenjina i proizvodi od nje, imali izuzetnu prođu i na domaćem, a naročito na stranom tržištu.

Do 25 tona po hektaru

Prinos samoniklog drena, u prirodi, je oko 10 kilograma po biljci, ali su savremenim istraživanjima u oplemenjavanju i selekciji  stvoreni  kultivari drena čiji je prinos 20 do 50 kilograma po biljci. Na površini od jednog hektara, sa 750 do 2.400 biljaka, prinos može da bude oko 20 do 25 tona.

Ekspriment Vase Vezmarevića u Lužnicama

U Srbiji je ovaj način uzgoja još uvek sporadičan. Jedan omanji zasad drena nalazi se u selu Lužnice kod Kragujevca. Vasa Vezmarević na svom imanju gaji  tridesetak žbunova. Zasadio je eksperimentalnu parcelu. Razmak između žbunova je tri i po metra. Iskustvo mu govori da je dren nezahtevna voćna kultura.

  • Nije mu potrebna nikakva zaštita – kaže Vezmarević. – Ali, baš nikakva! Od agrotehničkih mera jedino s jeseni dodam stajsko đubrivo. I to je sve. Svake godine imam sve bolji prinos, pravim džemove, likere, a prodajem  i sveže plodove.

Dopdaje da je ovo voće samo za strpljive, jer žbunovi sporo rastu. On je svoje posadio pre sedam godina i narasli su oko dva ipo metra. Za sada bere oko pet kilograma drenjina po žbunu, ali kako je u pitanju dugovečna biljka, veruje da će doći dan kada će rađati mnogo veće količine.

To potvrđuje i prof. Jaćimović. Kaže da dren daje visok prinos, koji  kod starijih žbunova može da dostigne i do sto kilograma. Zanimljivo je da dren najranije cveta od svih voćnih vrsta. Već u januaru se pojavljuju žuti cvetovi i to je prva hrana za pčele.

Razmnožavanje  

Razmnožavanje drena je najuspešnije kada se obavi kalemljenjem, na spavajući pupoljak, krajem jula i početkom avgusta. Moguće je razmnožavati ga i položenicama kada pupoljci nabubre, što se radi krajem marta i početkom aprila, ali i tokom jeseni.

Dren ima veliku hortikulturnu ulogu. Zbog svog zanimljivog izgleda on je pogodan za više sezona u godini. Dren se može saditi samostalno, u grupama, kao zaštita od vetra, živica, za sprečavanje erozije, ali i kao granica između imanja. Zbog izuzetne sposobnosti za prilagođavanje i skromnih zahteva za rast, na manjim površinama vrste Cornus mogu da postanu invazivne, tako da je potrebno obratiti pažnju na njihovo širenje.

Dobar rod bez velikih ulaganja

Dren se smatra biljkom spontane flore i za sada se najčešće nalazi na porodičnim imanjima, najviše zbog dekorativnog izgleda i lekovitosti. Savremena voćarska proizvodnja, kod većine voćnih vrsta, zahteva značajna materijalna sredstva za obradu, đubrenje, navodnjavanje, zaštitu, rezidbu i druge agrotehničke mere. Dren postiže visoke i redovne prinose u znatno skromnijim agrotehničkim uslovima.

Preporučuje se gajenje u obliku stablašice s kotlastom krunom (vazom), koja omogućava dobru osvetljenost. U početku razvoja voćke može se obaviti oštrija rezidba, dok kasnije rezanje mora biti svedeno na minimum, kako se ne bi omelo normalno funkcionisanje biljke. Pošto ima primera autoinkopatibilnosti drena, predlaže se da u zasadima, osim kalemljenih biljaka, ima i onih dobijenih iz semena, kako bi se postiglo adekvatno oprašivanje.

-Kod nas za uzgoj drena postoje odlični uslovi, te bi širenje ove zanemarene voćne vrste i iskorišćavanje njenog ogromnog potencijala za organsku proizvodnju, bilo od velikog privrednog značaja. Može da se s relativno skromnim ulaganjima sprovodi plantažiranje i na taj način podstiče kućna radinost, odnosno, komercijalizovanje proizvodnje sadnog materijala i prerađevina od ploda. Na taj način bi se proširio spektar delatnosti i mogućnosti angažovanja dodatne radne snage na selu – objašnjava savetodavac za voćarstvo diplomirani inženjer Ivana Gligorijević iz PSSS Jagodine.

Prirodni lek i zamena za kafu

Plod i kora se piju kao čaj i lek su protiv bolesti creva, groznice i proliva. Od zrelih plodova priprema se pekmez, voćni sok, vino, peče se rakija. Od semenki se može dobiti vrlo mala količina jestivog ulja. Pržene, a zatim i mlevene semenke mogu da se koriste kao zamena za kafu.

U svetu trenutno pokušavaju da popularizuju upotrebu drena zbog njegovog uticaja na zdravlje i visoke prehrambene vrednosti. Plodovi sadrže veliku količinu antioksidanasa koji stvaraju zaštitu od štetnih slobodnih radikala. Antocijani, iz plodova, imaju antioksidaciona i protivupalna svojstva. Dren, takođe, sadrži i šećere, sluz, organske kiseline, pektine.

Prerađevine bez aditiva i termičke obrade

Drenjine u fazi potpune zrelosti postaju crvene do tamnocrvene, veoma retko žute boje pokožice. U zrelosti poprime slatkastokiseli ukus, pa se sveže mogu konzumirati kao ukusno voće. Pogodne su za preradu u pekmez, marmeladu, slatko, kompot, sirup, sok, rakiju. Istovremeno, plodovi imaju i lekovita svojstva. Sadržaj askorbinske kiseline veoma je visok. Značajno je naglasiti da se od drenjina mogu pripremati prerađevine bez aditiva i termičke obrade. Naročito je poznat  mućeni pekmez od drena, koji se priprema bez kuvanja i bez konzervansa, samo uz mešanje određenom tehnikom i uz dodatak šećera.

U Francuskoj i Italiji nekada su od ovog voća proizvodili vino i žele ili su brali nedovoljno zrele plodove i konzervisali ih u slanoj vodi kao masline. U Rusiji se plodovi drena koriste kao začin za jela od mesa i ribe i u pripremanju supa. U Nemačkoj se kuvaju sa šećerom i sirćetom i dodaju jelima od testa i krompira, kaže Ivana Gligorijević.

-Drenu ne prijaju kiše i magla za vreme cvetanja, jer smetaju letu pčela, što negativno utiče na oprašivanje i oplodnju. Uprkos tome, dren donosi dobar i redovan prinos skoro svake godine, jer ima dosta dug period cvetanja – kaže još Ivana Gligorijević iz PSSS Jagodine.

B. Nenković

Dobro jutro broj 581 – Septembar 2020.