Priroda je tako uredila da divljač i u danima kada je „debeli minus“ svakodnevno traga za hranom. Najgore je biljojedima, jer na livadama, proplancima i šumarcima nema više izobilja. Tu su, ipak, neograđeni voćnjaci i šumarci. I svakog proleća voćari i šumari prijavljuju velike štete od raznih glodara, zečeva, krupne srneće divljači.
Piše: Svetlana Mujanović
Poslednjih godina lovci i voćari se udružuju, pa lovci hrane divljač, a voćari svoje zasade štite od srna takozvanim humanim metodama, raznim mehaničkim barijerama i repelentima, čuvajući ih tako za lovce.
Na području koje pokriva Poljoprivredna savetodavna stručna služba Novi Pazar ima i voćnjaka i divljači pa savetodavci, redovno, svake jeseni upozoravaju voćare na to da zaštite voćke od divljači i od glodara. Evo koje to metode preporučuje diplomirana inženjerka zaštite bilja Svetlana Sućević, savetodavac u ovoj službi.
Sprečiti prenamnožavanje glodara
Ograda oko voćnjaka je sigurno najefikasnija zaštita od divljači. Ali, nisu svi voćnjaci na terenima koji se mogu ograditi, a nisu ni svi voćari u mogućnosti da postave ogradu, pa se snalaze kako znaju i umeju. Posebno je važno da se, bilo kojom metodom, zaštite mlada stabla s nežnom, još nezdrvenelom korom. A glodari su posebna priča.
– Jedna od važnijih mera u voćnjacima je zaštita od glodara, a za njih ni jedna ograda nije barijera – ukazuje inž. Sučević. – Poljski glodari, od kojih su kod nas dominantne i štetne vrste poljska voluharica, poljski miš, hrčak i slepo kuče, oštećuju zasade i prave druge štete tokom cele godine. Zato je veoma važno sprečiti njihovo namnožavanje. Dakle, preventiva je najvažnija.
To se postiže kombinacijom više mera, kao što su intenzivna agrotehnika, blagovremena setva i žetva na okolnim poljoprivrednim parcelama na kojima su i najčešće kolonije glodara, zaoravanje žetvenih ostataka, preoravanje međa, utrina, kao i prostorna izolacija mladih voćnjaka od postojećih žarišta. Za ovu savetodavku postavljanje zatrovanih mamaka nije opcija jer nije pristalica nehumanog odnosa prema živim bićima, pa makar to bili i glodari. Glodari, kako im i ime kaže, glođu korenske dlačice, sitnije i krupnije korenove žile, ali i korenov vrat i tako za kratko vreme osuše voćku. Pošto štetu prave u zemlji, često se njihov „učinak“ vidi tek na proleće, kada takva voćka ne krene. Zbog toga je u ovom poslu preventiva od velike važnosti jer, bolje je sprečiti, jer se često voćka ne može izlečiti.