Насловна ТЕМЕ ЗЕЛЕНИЛО LJUBIČICA DAN I NOĆ: Jedinstvena lepota koja prkosi vremenu

LJUBIČICA DAN I NOĆ: Jedinstvena lepota koja prkosi vremenu

665

Tanana trikolorka nežnih latica, poput leptira, a ipak cveta čak i kad napolju steže mraz, prkoseći zimi. Hrabro će dočekati proleće i krasiti bašte do samog leta. Kažu da leči dušu i telo. Takva je ljubičica dan i noć, bez obzira da li se gaji u dvorištu ili sama raste u prirodi.

Piše: Biljana Nenković

Za dan i noć (Viola tricolor) u svetu hortikulture tvrde da je slatka, skromna biljčica i jedna od najpoznatijih od pet stotina rođaka iz familije ljubičica. Botanički naziv dobila je, jer su joj latice uvek u tri boje, baš kao i kod divlje ljubičice. Najpoznatija je u žutoj, tamnoljubičastoj i beloj, mada danas postoje hibridi, čiji su cvetovi obojeni u mnoštvo nijansi.

Cvetovi nalik krilima leptira

Cvetovi svih varijeteta imaju latice nalik krilima leptira. Zato u dvorišnim lejama i žardinjerama izgleda razigrano i veselo. Dan i noć je višegodišnja biljka, ali se uglavnom uzgaja kao sezonsko cveće, jer mlade biljke imaju više cvetova. Ne prelazi visinu od 30 centimetara i vrlo lako se uzgaja. Cveta skoro cele godine, a period cvetanja zavisi od toga kada je posađena.

Ako je posađena u jesen, cvetaće s pauzom tokom zimskih dana. Ako se sadi u proleće, cvetaće do leta. Iako dobro podnosi niske temperature, trebalo bi je posaditi na sunčana mesta, jer joj je za bogato cvetanje neophodno mnogo svetlosti. U polusenci ili hladovini oskudno će cvetati.

Seme baštenske ljubičice veoma je sitno. Sklone su međusobnom ukrštanju i otuda velika raznolikost. Odgovara joj rastresita i ocedita zemlja, a ne odgovaraju joj previše vlažna zemljišta zbog položenih stabljika, koje mogu u dodiru sa zemljom da istrule. Najlakše se razmnožavaju semenom. Za jesenju i zimsku sadnju setva se obavlja krajem avgusta.

Nakon setve seme se pokrije tankim slojem peska i folijom koja održava vlažnost. Folija se skida kada seme počne da niče. Seme niče za 6 do 14 dana, u zavisnosti od temperature, a najoptimalnija je od 15 do 20 stepeni. Odmah nakon nicanja temperaturu treba spustiti na 10 stepeni.

Presađuju se u male saksije kada biljke imaju tri listića, a nakon dvadesetak dana treba ih pincirati, da bi se dobio razgranat grm. Rasad posle dva meseca može da se sadi na stalno mesto.

Setva može da se obavi i direktno u dvorištu do sredine maja, i tada leju treba pokriti crnom folijom do nicanja. Nega je dalje ista kao i u plasteniku, a biljke se kasnije mogu rasađivati ili razrediti. Razmnožavanje reznicama je pogodno ako odgajivači žele da zadrže čistu sortu, odnosno, boje cvetova. Reznice se uzimaju tokom maja i jula i treba da imaju tri čvora. Prilikom sadnje treba zbiti listove uz stabljiku. Nove biljke treba svakodnevno vlažiti, a po potrebi prekriti ih vlažnim novinskim papirom.

Drenaža kao preventiva

Reznice koje su uzete u maju i junu, daće nove biljke koje će cvetati krajem leta i jeseni iste godine. Kasnije uzete reznice cvetaće narednog proleća. S jedne biljke moguće je uzeti 10 reznica, a sa dobro razvijenog žbuna i do 40 novih ljubičica.

Dan i noć se sadi na razmaku od 20 do 30 centimetara. Bolje su se pokazale jesenja i zimska sadnja od prolećne, jer se biljke bolje razviju i daju više cvetova. Listovi treba da budu zdravi, zeleni, a biljka puna pupoljaka. Dan i noć se prihranjuje đubrivom koje je bogato fosforom i kalijumom, a za vreme suše treba ga redovno zalivati. Starije biljke mogu se skratiti i za 15 centimetara i na taj način produžiti period cvetanja.

Ovu popularnu cvetnicu u dvorištima najčešće napadaju puževi, puževi golaći i lisne vaši. U odbrani od puževa pomaže posipanje peska oko njih ili postavljanje posude s pivom. Protiv lisnih vaši treba koristiti biljne preparate od koprive, belog luka ili duvana. Od bolesti najviše je napadaju pepelnica, plesan, trulež korena, virus mozaika krastavca i pegavost lista. Većina oboljenja javlja se kada je povišena vlažnost, te je zbog toga važno da se biljke sade na dobro dreniranom zemljištu. Zaražene biljke najbolje je ukloniti iz dvorišta.

Ušećerena i kandirana

Ušećereni cvetovi ljubičice dan i noć jeli su se još u srednjem veku. Bili su cenjeni kod višeg društvenog sloja. Danas se ukusne kandirane ljubičice mogu jesti same ili koristiti kao dekoracija za kolače i torte. Ali, za ove delikatese ne koriste se baštenske ljubičice dan i noć, već one poljske, koje rastu daleko od puteva i naseljenih mesta.

Potrebno je:

300 g šećera,

1,25 dl vode

50 cvetova ljubičica.

Nabrane cvetove ljubičica oprati. Šećer rastvoriti u vreloj vodi i u taj rastvor potopiti cvetove. Ostaviti ih ceo dan, potom izvaditi lagano viljuškom i staviti ih na pergament papir da se stvrdnu.

Za lek samo divlji cvet

Za lek se upotrebljava samo divlja, poljska podvrsta. Upotrebljava se cela nadzemna biljka za vreme cvetanja. Sadrži flavonoide – rutin, violantin, izokvercetin, astragalin, zatim eterično ulje, salicilnu kiselinu, saponine, vitamin C, sluz, tanine i mineralne materije. Koristi se za lečenje raznih kožnih bolesti, reumatizma, gihta, žutice, hroničnog bronhitisa, histerije, kašlja i protiv upale mokraćne bešike.

Čaj se pravi od dve kašičice biljke s vrelom ili hladnom vodom. Mešavina treba da odstoji od 8 do 10 sati i piju se 2 do 3 šolje na dan. Ima pomalo neprijatan ukus, pa ga treba zasladiti i dodati limun, sirup od višnje, maline ili ribizle.

Poljski dan i noć

Poljski dan i noć, preteča današnjih kultivara koji svakog proleća krasi livade, sitna je jednogodišnja zeljasta biljka. Stabljika joj je prosta ili razgranata, a listovi su širi nego duži: donji su srcolikog oblika, a gornji duguljasti. Cvetovi su joj pojedinačni, na dugim peteljkama, takođe trobojni – ljubičasti, žuti i beli. Na poljima, napuštenim planinskim njivama, suvim i kamenitim mestima, cveta od proleća do leta.