Насловна ТЕМЕ ЗЕЛЕНИЛО Plamena puzavica, lepotica jeseni

Plamena puzavica, lepotica jeseni

2153

Ova listopadna penjačica punu lepotu pokazuje tek u jesen, kada joj listovi dobijaju izrazito crvenu boju i jedan je i od simbola Miholjskog leta, jer bojom lišća odslikava ovo toplo i lepo doba godine.

Neopravdana je bojazan vlasnika da će uneti vlagu u zidove, jer ove biljke čak i uzimaju vlagu, ukoliko je ima u zidovima, i suše ih.

Listopadna penjačica devojačka loza (parthenocissus) ukras je na fasadama i jedna od retkih vrsta biljaka koja tek u oktobru pokazuje raskoš. Ova penjačica, naime, dekorativna je tek u jesen, kada joj listovi dobijaju izrazito crvenu boju. Može dostići visinu od 15 do 20, pa i 30 metara. Osim što celo proleće i leto prekriva i krasi zidove i ograde zelenilom, devojačka loza izvlači vlagu iz podloge na kojoj se nalazi, pa je iz tog razloga i veoma korisna biljka.

Ima drvenasto stablo i hvataljke uz pomoć kojih se sama penje po podlozi na kojoj raste. Nije joj potrebna potpora za penjanje. Najčešće je možete videti na kućama ili visokim zgradama. Puzavica na zidovima kupi vlagu, menja boje lišća i pravi je ukras koji traje sve do zime.

Njena odlika je lako razmnožavanje i još lakše održavanje. Ukoliko je želite u dvorištu, jesen je pravo vreme, ne samo za uživanje u njenim bojama, već i za sadnju. Puzavice služe da zid ili čitavu fasadu pretvore u sliku, jer sve varijacije biljke garantuju vatromet boja, koje se menjanju u zavisnosti od godišnjih doba. To omogućava dinamiku u baštama, a da ne morate svaki čas da sadite različite biljne vrste.

Najčešći strah vlasnika je da će s puzavicama doći i vlaga na zidovima i zbog toga se retko usuđuju da ih sade.

  • Nema mesta panici, jer ove biljke čak i uzimaju vlagu, ukoliko je ima u zidovima. Mogu da sakriju neuglednu fasadu i da posluže kao dodatna zaštita od vrućine tokom leta. U puzavicama se ne kriju sitni gmizavci, pa ni s te strane nema bojazni – kaže Galina Rojević, pejzažni arhitetka.

Oni koji imaju devojačku lozu, koja pripada porodici Vitaceae, već ove jeseni mogu od zelenog zida da dobiju vatrenu fasadu ili ogradu. Lišće menja boju i pred kraj jeseni postaje plamene boje. Devojačka loza razgranata je i na vrhovima ima lepljive pipke kojima prijanja uz zidove. Cvetovi su neupadljivi, zelenkasti i skupljeni u klasove.

Cveta u rano proleće, a kako sezona odmiče, donosi male, tamnoplave bobice. Plodovi nisu za ljudsku ishranu, ali su privlačni za golubove i sitne ptice. U jesen lišće dobije crveno-bakarni odsjaj i zbog toga izgleda veoma dekorativno. To je period kada svaka bašta na izmaku sezone postaje pomalo monotona i zbog toga je ova puzavica značajna, jer će čitav mesec ukrašavati dvorište. Vatrena boja lišća može da potraje do prvih mrazeva ili čak prvog snega. Ova puzavica jedan je i od simbola Miholjskog leta, jer svojom bojom lišća u oktobru odslikava toplo i lepo doba godine.

Okvir:

Pažljivo ih skidajte sa zidova

Ukoliko devojačku lozu već imate i želite da je uklonite s fasade ili zidane ograde, onda važi pravilo „sasecite stvar u korenu“. Naime, u tom slučaju prvo moraju da se odseku grane uz sam koren. Potom ostaviti da se te grane prirodno suše, odnosno da se pipci prirodno odlepe od zida, pa tek tada uklanjati suve grane. Ovaj redosled je važan, jer u suprotnom može se dogoditi da oštetite fasadu kuće ili ograde.

Ako želite da raste uz kuću, treba je posaditi na jedan metar od temelja. Prve grane treba povezati i pričvrstiti uz objekat po kome želite da se penje, ili eventualno napraviti vođice koje će joj pomoći da ostane uz zid. Kasnije se loza sama uz pomoć pipaka hvata za podlogu. Biljka je listopadna, ali listovi kreću veoma rano u proleće, tako da je veći deo godine krasi vegetacija. Odgovaraju joj svetla mesta, ali odlično napreduje i u senci. Dobro podnosi naše kontinentalne zime i leta, pa čak i suše. Za jednu godinu može da naraste od pet, pa i deset metara, bez dodatne prihrane i posebne nege.

Ne bira zemljišta, pa uspeva i na glinovitim, suvim, kamenitim podlogama. Devojačka loza je i odlična zaštita od erozije. Dodatna prihrana nije neophodna, a jakim korenom nalazi dovoljno hrane u zemljištu. Dovoljno je da je posadite i povremeno orezujete.

Pravilo je da se skidaju grane koje se pružaju suprotno od oslonca. Ukoliko prekriva fasadu kuće, orezivanje oko prozora i vrata je jedino poželjno, kao i ono koje podrazumeva da joj usmeravate rast.

Sadi se u jesen i razmnožava reznicama, koje bi trebalo da imaju dva lista. Reznice se stavljaju u zemlju u jesen. Može da se razmnožava i bobicama, koje treba pokupiti u jesen i odmah ih posaditi. U proleće će iznići mnogo mladih biljaka. One vrlo brzo rastu. Za dve sezone biljke se mogu posaditi na stalno mesto i u prvoj godini treba je redovno zalivati. Kasnije to nije potrebno, jer će ona svojim razgranatim korenom naći dovoljno vlage za sebe.

Biljana Nenković

Foto: Biljana Nenković