Насловна ТЕМЕ ВОЋЕ Redovni ili povremeni, a uvek opasni „gosti“ voćaka

Redovni ili povremeni, a uvek opasni „gosti“ voćaka

468

Piše: Svetlana Mujanović

Voćari s iskustvom dobro znaju da pravilna i pravovremena zaštita voćaka nije nimalo lak ni bezazlen posao. Treba poznavati voćke i njihove faze, najosetljivije na određene bolesti i štetočine, znati biologiju najčešćih i najštetnijih parazita i insekata, a preparati su posebna priča. Ima ih puno, svaki ima neku specifičnost, a valja paziti da se oni na bazi jedne iste aktivne materije ne koriste dva puta uzastopno.

Poslednjih godina prskanja su više usmerena na sprečavanje razvoja parazita. Međutim, ne treba zapostaviti ni štetočine koje se mogu javiti svake godine, mogu i preskočiti koju, a štete koje prave mogu biti tek primetne, značajne ili čak veoma alarmantne. Podsetićemo vas na neke štetne insekte koji umeju da se primire pa onda, kada voćari pomalo zaborave na njih, da iznenade.

Miner okruglih mina

Leucoptera scitella,ili miner okruglih mina, spadau grupu opasnih defolijatora lista voćaka. Ne ugrožava direktno plod, ali štete mogu biti ekonomski vrlo značajne. Prvenstveno oštećuje listove, hraneći se tkivom ispod epidermisa i, ukoliko ima više mina na jednom listu, može doći do njegovog prevremenog opadanja. Takve voćke retrovegetiraju, troše se obrazujući nove listove, što se direktno odražava na prinos u narednoj godini. Druga indirektna šteta je na plodovima, gde se, ukoliko se namnože, kokoni obrazuju u peteljkama, pa takvi plodovi gube tržišnu vrednost.

Ova štetočina ima tri generacije godišnje, a u nekim godinama obrazuje i četvrtu. Prezimljava lutka, a leptiri prve generacije iz kokona izleću kada jabuka počne da cveta. Aktivni su danju, i dva-tri dana po izletanju već polažu žućkasta jaja na naličje listova. Jedna ženka može da položi i do 50 jaja. Kroz desetak dana pile se gusenice, izgrizaju lisno tkivo koje naleže na epidermis lica lista, ne progrizajući list, i na njemu prave minu okruglog oblika, po čemu su i dobili ime. Na jednom listu, kada je napad jak, može biti i do 50 mina. Gusenica se razvija u mini i kako raste tako, hraneći se, širi je. Poslednji stadijum gusenice progriza minu i spušta se pomoću svilenkaste niti prema zemlji zbog ulutkavanja. Lutke se najčešće obrazuju na naličju lista ili na plodovima kod peteljke.

Miner se prati vizuelnim pregledima, metodom otresanja i feromonima. U mnogim voćnjacima on je stalno prisutan ispod praga štetnosti, ali to ne treba da zavara voćare, jer može da se namnoži u toku jedne godine, pa je najbolje da se brojnost uvek prati feromonima. Kao kritičan broj se smatra 100 leptira ulovljenih tokom tri do četiri uzastopna dana na feromonskim klopkama.

Diplomirana inženjerka Slavica Stojkić iz Poljoprivredne savetodavne službe u Smederevu, voćare savetuje da na početku vegetacije izbegavaju upotrebu insekticida širokog spektra delovanja i tako čuvaju prirodne neprijatelje ove štetočine. Preporučuje i da izostave prskanja insekticidima radi suzbijanja kasnijih generacija minera, već da sakupljaju i uništavaju listove s lutkama. Ipak, ukoliko se insekticidi protiv minera prve generacije primene u pravo vreme, a to je posle polaganja jaja i u momentu piljenja larvi, najčešće neće biti potrebno suzbijati kasnije generacije.

Žuta i crna šljivina osa

Hoplocampa flava i Hoplocampa minuta veoma su značajne štetočine šljive. Razlikuju se po tome što je žuta smeđebraonkaste boje tela i krupnija u odnosu na crnu, ali njihov način života je identičan. Obe imaju po jednu generaciju godišnje i zimu provode kao larve plitko u zemljištu, a odrasle ose se pojavljuju kada šljiva cveta, jer jaja polažu na cvetove. U proseku, svaka ženka položi oko 40 jaja.

Da je šljivina osa počela da leti pokažu feromonske klopke, postavljene u šljivicima. Štetu prave larve koje se ubušuju u tek zametnute plodove. One se hrane semenkama, a pri tom izgrizu i semenu kućicu i takvi plodovi otpadaju. Jedna larva može da ošteti i uništi do pet plodova šljive koji otpadnu, a takvi se prepoznaju po crnim tačkicama. Za dve do tri nedelje larva završava razvoj i zajedno s plodom padne na zemlju ili se na zemljište spušta pomoću niti. Čim dospe na zemlju brzo se zavuče u nju, da ne bi bila plen nekim predatorima. Zimu provodi u zemljištu, na dubini od desetak centimetara.

– Zaštita insekticidima počinje u periodu piljenja larvi, a pre njihovog ubušivanja u plodove, dakle u precvetavanju, da bi se zaštitile pčele i drugi oprašivači – ukazuje diplomirani inženjer Zoran Panajotovićiz Poljoprivredne savetodavne službe u Pirotu. – Od insekticida, za ovu namenu registrovani su Decis 2,5 EC, Konfuzija, Polux (svi u koncentraciji 0,03 – 0,05 posto), Perfekthion, Dimetogal, Ditox (0,075-0,1posto).

Šljivin smotavac

Cydia funebrana ili šljivin smotavac, predstavlja jednu od glavnih štetočina šljive. Rasprostranjen je u svim krajevima gde se ova voćka gaji, a u pojedinim godinama može da uništi i preko 60 procenata roda. To je mali tamnosivi leptir, dužine tek nešto više od pola cm, dok je raspon krila 1,5 cm. Prednja krila su mrkosiva a zadnja nešto svetlija. Jaje je sitno i okruglo, sveže položeno je staklasto providno, kasnije postaje belo, zatim žuto, a pred piljenje pocrni. Tek ispiljena larva je žuta s crnom sjajnom glavom, dok je odrasla ružičasta, s mrkom glavom, duga više od jedniog centimetra.

U našim uslovima šljivin smotavac razvija dve generacije tokom godine. Prezimljava kao odrasla gusenica u kokonu, smeštenom na zaklonjenom mestu, najčešće ispod popucale kore šljive. U proleće, gusenica prelazi u lutku pa u odraslog leptira koji izleće u aprilu, maju i početkom juna. Jaja polažu pojedinačno na površinu ploda, tri-četiri nedelje posle precvetavanja šljive, kada plodovi dostignu veličinu lešnika, Prosečno, jedna ženka snese 40 do 50 jaja, iz kojih se za 9 do 15 dana pile larve koje se kratko kreću po površini ploda i ubušuju se u njega.

Napadnuti plodovi više ne rastu, postaju ljubičasti i otpadaju. Na mestima ubušivanja larve u plod pojavljuje se smolotočina koja odaje larvu, a ona u njemu provodi čitav život, hraneći se mesom u okolini semenke. Posle četiri-pet nedelja dostiže potpuni razvoj i napušta plod, spušta se do pukotina kore pri osnovi stabla i tamo se preobrazi u lutku. Let leptira druge generacije počinje od sredine jula i traje oko šest nedelja, da bi na kraju položili jaja na još zelene plodove. Posle piljenja, larve se ubušuju u plodove, u njima dostižu pun razvoj i napuštaju ih pre berbe. Čim napuste plod, gusenice se usmeravaju prema pukotinama u kojima, ušuškane u kokon, prezime.

Momenat za prskanje protiv ove štetočine određuje se na osnovu praćenja razvića uz pomoć klopki s feromonom, odnosno dinamike polaganja jaja i oštećenja ploda, a pada u vreme kada oštećenja dostignu ekonomski prag štetnosti. Intezitet napada šljivinog smotavca može se smanjiti sakupljanjem i uništavanjem otpalih crvljivih plodova, postavljanjem lovnih pojaseva i struganjem stare, ispucale kore. Ipak, u većim zasadima moraju se upotrebiti insekticidi. Diplomirana inženjerka Jelena Grbić, savetodavac za zaštitu bilja u PSSS Kraljevo, voćarimapreporučuje da za ovo prskanje koriste Nagan ME u koncentraciji od 0,005%, Grom (0,03%), Pirineks 25 CS (0,25%) ili Afirm opti (2,5 kg/ha).

Crveni pauk

Panonychus ulmi, onosno, crveni pauk, najlakše se otkriva rano u proleće na dvogodišnjim granama, u račvama i pukotinama kore, gde ženka odlaže crvena okrugla jaja, veličine oko 0,15 milimetra. Kada se ispile, larve se sele na listove, na naličju se lupom mogu naći grinje crvene boje, veličine 0,3 do 0,5 mm. Ishranom menjaju boju lista i to znači da su štete već uzele maha. Ako je brojnost velika, mogu se videti i na licu lista, kao i na plodu, na kojem oštećuju pokožicu. Oštećuju list, koji menja boju, najpre u žućkastu, zatim u bronzanu. Grinje ishranom povećavaju transpiraciju i smanjuju proizvodnju hranljivih materija te su plodovi sitni, atipične boje i oblika. Grane na kojima je oštećen list ne ulaze spremno u zimu, pupoljci nemaju dovoljno hrane za diferenciranje u generativne pa je manje i cvetova.

Ima četiri do šest generacija godišnje, prezimi jaje, larve se pile kada voćke uđu u fazu roze pupoljka, najintenzivnije obično početkom cvetanja. Ženka živi od 18 do 40 dana i za to vreme položi 50 do 150 jaja, a razvoj larvi traje oko dve nedelje. Već početkom juna u voćnjaku su prisutni svi razvojni stadijumi. Od početka avgusta deo ženki počinje da polaže zimska jaja.

– Crveni pauk suzbija se akaricidima samo ukoliko je brojnost iznad praga štetnosti, a predatora ima malo ili ih nema – kaže Vladimir Kostić, savetodavac za zaštitu bilja u Kraljevu.- Treba znati da svaka fenofaza razvoja jabuke ima drugačiju vrednost praga štetnosti. Zaštita od ovih sićušnih napasnika je najefikasnija kada se naizmenično primenjuju akaricidi različitog mehanizma delovanja. Za preporuku je da se prska uveče i noću, uz primenu većih količina tečnosti, jer nijedan akaricid nije sistemik, tako da grinje moraju direktno doći u kontakt s preparatom. Tretiranje svakog drugog ili trećeg reda akaricidima doprinosi očuvanju prirodnih neprijatelja. Od akaricida koristiti: Amon (0,75-1 l/ha), Abastate (0,75-1 l/ha), Vertimek (0,75-1 l/ha) , Borneo (0,5 l/ha), Uranus (0,5 l/ha).

Ružin gundelj

Cetonia aurata ili ružin gundelj je specifičan insekt, štetočina čija pojava u zasadu ukazuje na nezagađenu sredinu. Pripada grupi tvrdokrilaca, usporeno se kreće, ali brzo leti, proizvodeći glasno zujanje. Ženka polaže jaja u proleće i zakopava ih u organsku materiju koja se raspada, često u stara debla, kompost, balegu, zemljište… i posle toga odmah ugine. Čim se ispile, larve se hrane organskom materijom uginulih biljaka i na taj način igraju važnu ulogu u kruženju materije u prirodi. U toku leta preobraćaju se u lutke koje zimu provode skrivene u kokonu u zemljištu, odakle narednog proleća izlaze kao odrasle jedinke.

Ovaj insekt, dužine oko dva centimetra, izrazite je metalnozelene boje, s nijansama crvenkastozlatne, bronzanozlatne, bakarnoljubičaste, plave ili sive boje, svetloljubiva je vrsta. Imago počinje da leti od ranog proleća do kraja toplog letnjeg perioda. Hrani se nektarom i polenom cvetova i sokovima nežnih stabljika i plodovima voća. Manje štete nanosi ishranom, a veće hodanjem po nežnim delovima cveta. Naročito ih privlače cvetovi jarkih boja. Na zrelim plodovima breskve, kruške, smokve, pronalaze mesta na kojima je pokožica oštećena i hrane se sisanjem slatkog soka. Domaćini su im mnoge biljke, ali pre svega, predstavnici familije Rosaceae (ruže i voće). Najčešće ne nanosi veće ekonomske štete. Najveće su u vreme cvetanja, kada je primena insekticida izričito zabranjena, kao i u vreme zrenja plodova, kada je teško ispoštovati karencu primenjenog preparata. Preporučljivo je da se u zasadima, u kojima se otkrije, gundelj izlovljava.

– Po voćnjacima u kojima se otkrije ova štetočina postave se posude plave, bele ili žute boje, u koje se sipa mešavina vode, nekoliko kapi deterdženta i malo nekog mirisnog atraktanta, kao anis, cimet, ekstrakt jagode i slično – savetuje diplomirana inženjerka zaštite bilja Marija Ivanovićiz Kragujevca. – S obzirom na izraženu osetljivost na insekticide, ružin gundelj se smatra indikatorom nezagađenog ekosistema.

Orahov potkornjak

Ova štetočina potiče iz jugozapadne Amerike i severnog Meksika, a poslednjih godina proširila se i van granica američkog kontinenta. Orahov potkornjak je našim voćarima gotovo nepoznata štetočina, ali kako se orah sve više sadi u plantažama, tako će i štete koje pravi biti primetnije, a voćari će naučiti da ga prepoznaju. Imago je crvenkastosmeđe boje, dug 1,5 do 2 mm. Mužjak pronalazi odgovarajuće stablo oraha i kroz koru, uz lenticelu ili ožiljak od lista, ubušuje se do floema. Kada izbuši kanal, ispušta feromon (karakterističan miris) kojim druge jedinke „zove“ u stablo. Ženke posle oplodnje kopaju materinski hodnik, na kraju hodnika polažu jaja koja štite opiljcima drveta. Kada se ispile, larve prave svoje hodnike, upravno na materinske, i na kraju se pretvaraju u lutke. Orahov potkornjak ima dve generacije godišnje. Prezimljava ispod kore, najčešće u stadijumu imaga. U proleće jedan deo odraslih ostaje u napadnutom stablu, gde nastavlja da se razmnožava, dok deo populacije napušta stablo i kreće u potragu za novim domaćinom. Insekti započinju let kada srednje dnevne temperature dostignu 18 do 19 stepeni, a završavaju ga kada ona padne ispod 17 C. Prva generacija se može sresti od marta do sredine juna, dok druga let započinje od sredine septembra do kraja oktobra.

– Na kori napadnutog stabla oraha jasno se vide ulazni otvori, čiji prečnik ne prelazi 1,5 mm – ukazuje diplomirani inženjer Vladimir Kostićiz PSSS Kraljevo. – Kada se s napadnutog stabla podigne kora, uočava se sistem hodnika koje su napravili odrasli insekti, kao i larve tokom razvića. Za sada, dok štete još uvek nisu velike, zaštita se svodi samo na klopke koje se postavljaju na svako stablo pojedinačno.

Rutava buba

Tropinota hirta ili rutava buba ishranom može da nanese veliku štetu mnogim gajenim biljkama, jer je polifagna, hrani se cvetovima voćaka, povrća, ali i korova. Odrastao insekt rutave bube je tvrdokrilac crne boje, obrastao mnoštvom sivih dlačica, a na pokriocima ima 12 do 15 beložutih nepravilnih tačkica, po kojima se razlikuje od drugih, sličnih tvrdokrilaca. Larva je bela, sa žutom glavom, duga do 15 mm, hrani se biljnim ostacima u zemlji i nije štetna. Štetu pravi odrasla buba. Hraneći se cvetnim pupoljcima i cvetovima, uništava prašnike i tučkove pa takvi cvetovi ostaju sterilni. Ovaj insekt je odličan letač i veoma je pokretan. Kada nestane hrane na jednoj parceli, vrlo lako prelazi na nove površine, seli se sa biljaka koje ranije cvetaju na one kod kojih se cvet pojavljuje kasnije.

Ima jednu generaciju godišnje i prezimljava kao odrasla buba u zemlji na dubini do 10 cm. Čim u proleće izleti iz „zimovnika“, kreće u ishranu. Prvo naseljava korove, a zatim i cvetove voća na kojima, hraneći se prašnicima, tučkom i kruničnim listićima, pravi velike štete. U našim uslovima javlja se u martu i aprilu, kada se minimalna temperatura kreće oko 15 stepeni. Najaktivnija je između 10 i 16 časova, kada je sunčano i toplo. Po završenoj ishrani, ženke polažu jaja u zemlju i za jednu do dve nedelje se pile larve koje ceo ciklus razvoja provedu u zemlji, hrane se biljnim ostacima i završavaju razvoj. U avgustu se pojavljuju nove odrasle rutave bube, koje ne izlaze iz zemlje, već prezimljavaju u površinskom sloju i u njemu ostaju sve do marta i aprila naredne godine.

U zaštiti od ove štetočine, hemijske preparate valja izbegavati zbog pčela koje su prisutne u zasadima kada i rutava buba.

– U slučaju jačeg napada rutave bube može se primeniti insekticid Mavrik EW koji je niske toksičnosti za pčele – savetuje diplomirani inženjer Branko Galović, savetodavac za zaštitu bilja u PSSS Kraljevo. – Međutim, tropinota je dobar letač pa će se na tretiranoj parceli ubrzo pojaviti nove bube, tako da se tretiranja često moraju ponavljati, što ne daje efekat i poskupljuje proizvodnju. Opravdane mere borbe su samo mehaničke mere.

Pošto rutava buba prezimljava u zemljištu, bilo kakva površinska obrada – kultiviranje, tanjiranje, drljanje – može da bude jako korisna jer bi deo prezimljujućih buba, a kasnije i larvi, bio izložen dejstvu niskih temperatura, predatorima, suncu… Preporučuje se i postavljanje lovnih posuda bele ili plave boje, u koje se ulije voda s mirisnim atrakantom: anis, cimet, voćni sirup, negro bombone. Atraktant će mirisom privući bubu, ona će uleteti u posudu i tu ostati. Što je moguće više posuda treba postaviti po obodu, a manje unutar parcele. Mogu se poređati na zemlju ili obesiti u krošnju. U voćnjacima ne treba suzbijati korove koji cvetaju, u prvom redu maslačak, kako bi se smanjila aktivnost ove štetočine na cvetovima voća