Ove godine grane šljiva u Šumadiji se neće savijati od roda. Berba je počela, ali i pre toga je bilo jasno da je rod desetkovan. Na pojedinim parcelama nema šljiva ni za kućnu upotrebu, te će pojedini biti srećni ako skuvaju tek koji kilogram pekmeza. Šljive u Šumadiji se uglavnom gaje u selima oko Topole i pod tim voćem je oko 5.000 hektara.
U zasadima Aleksandra Glišića iz sela Šume kod Topole, čija se porodica decenijama bavi voćarstvom na ukupno 20 hektara zemlje, situacija nimalo ne obećava.

– Štete su katastrofalne u celoj zemlji i može se reći da smo izgubili ovogodišnju proizvodnju domaćeg voća. U mom zasadu nekoliko sorti nema nijedne šljive, u susednom, kod komšije, takođe. Kod mene je voće uništeno skoro sto odsto, prvenstveno koštičavo. Prvo je stradala kajsija, a onda redom trešnja, višnja, više sorti šljive i nektarine. Ove godine ćemo jedino ubrati sorte stonog grožđa, koje su kasnije cvetale i nešto malo jabuke, koje je ostalo oko 40 odsto roda na granama – kaže Aleksandar Glišić iz sela Šume kod Topole.
Glišić dodaje da će iz svog zasada šljiva od 6,5 hektara koji broji ukupno 5 000 stabala imati možda oko 500 kilograma sorte čačanska lepotica i to sa jednog hektara zasada. Na granama ostalih sorti nema nijedne šljive.
U selima oko Topole ko ima trenutno bere čačansku ranu. Ova sorta je poranila, ali nije donela očekivani rod. Prolećni mrazevi i grad obrali su oko 60 odsto šljive.
– Šljivici su desetkovani. U ovo vreme grane bi trebalo da se savijaju od roda, da berači ne mogu da prođu. Ali nije tako – kaže voćar Đorđe Marković iz Gornje Trnave.

Ova porodica je do sada predala tonu šljiva i očekuje da će još toliko nabrati sa dva ipo hektara zasada ove sorte. Slab rod šljiva u Šumadiji je posledično odredio i višu cenu, te ovo voće hladnjačari otkupljuju za 150 dinara. Prošle godine kilogram šljiva plaćali su skoro upola manje, od 60 do 80 dinara.
Na pijacama u Kragujevcu za kilogram prvih šljiva kupci plaćaju 250 dinara. Zbog lošeg roda ove godine niko od kupaca ne pita za kvalitet šljive, jer je, po svemu sudeći neće biti, te će i voćari i izvoznici, zajedno sa pijačnim mušterijama ostati kratkih rukava.
– Nama predstoji sada drugi veliki problem, a to je kako održati zasade do sledeće godine. Došli smo u situaciju da ljudi jednostavno neće imati dovoljno novca da ulože u održavanje za narednu sezonu, što znači da ni sledeća neće biti dobra za voćare, ako se ne smisli dobar vid pomoći. Zasad morate da održite u kondiciji, a nemate dovoljno novca i to je ozbiljan problem – dodaje Glišić.
Tekst: Biljana Nenković
Foto: Privatna arhiva