Насловна РАЗНО „Termoplinove“ inovacije za lakši život poljoprivrednika

„Termoplinove“ inovacije za lakši život poljoprivrednika

552

Male firme, porodične, one koje koriste domaću pamet i domaće resurse a uspešno posluju, retkost su na našim prostorima. Još kada imaju sopstvene izume koji poljoprivrednicima olakšavaju rad i smanjuju utrošak energije, čini se treba ih u zvezde kovati. Jedna takva firma „Termoplin“ iz Smederevske Palanke u suvlasništvu mašinskog inžinjera Aleksandra Jugovića i njegovog oca iste struke, donosi prava mala čuda savremenog mašinstva.

– Primarni deo posla su sušare za lekovito bilje, duvan, voće, povrće, lešnike i orahe. Drugi deo programa su sadilice za rasađivanje rasada. Imamo rotacione sadilice za direktnu sadnju na zemlju i sadilice sa folijom. Pored ovoga imamo i nešto inovativno, nešto što do sada niko kod nas nije proizveo a to je razbijač mraza ili mobilni termogenerator koji služi za zaštitu voćarskih kultura u ranom periodu kada su mogući mrazevi – a mrazevi i jesu najveći problem poljoprivrednika. Gotovo uvek iznenade i ostave bez roda.

– Najveći problem je kod nas što su zime blage i kada u nekom kasnijem periodu dođe do mraza bude kasno za rod. Svake godine se slična je situacija sa mrazom i ljudi to na različite načine rešavaju. Neko pali kante sa zapaljivim smešama, neko ima stacionarne termogeneratore koji zagrevaju okolinu ili pale gume. Ovo što smo mi osmislili je vučena mašina koja se priključi na traktor i na svaku stranu baca topao vazduh u dužini od dvanaest metara. U datom trenutku kada se proceni ili vremenska prognoza pokaže da će biti mraza, mašinu zakačite za traktor i krećete u voćnjak da ga spasite. Do temperature od minus tri stepena može da zaštiti oko dva hektara raznih voćarskih kultura – način rada već je, po rečima ovog mašinskog inžinjera, uspešno isproban.

Termogenerator – princip rada

Pre početka vučenja kroz voćnjak uključuje se ventilator i dizel gorionici na termogenu. Svež vazduh se usisava kroz cevi sa visine od dva ipo do četiri metra od zemlje gde je temperatura viša nego na tlu. Gorionici proizvode struju toplog vazduha i dimnih gasova i preko boččnih otvora ih duvaju u okolinu. Na bočnim stranama postoje usmerivači toplog vazduha – žaluzine.  U unutrašnjosti mašine postoje izmenjivači i usmerivači toplote koji u isto vreme i štite spoljašnjost termogena

– Imali smo prošle godine čoveka koji je hteo da iskrči voćnjak jer mu je mraz uništavao rod, međutim investirao je u naš proizvod i to mu se isplatilo. Sačuvao je voćnjak i rod. To bi bila prava investicija kada bi država i osiguravajuće kuće prepoznali i subvencionisali proizvodnju ove mašine. Osiguravajuće kuće plaćaju najveći danak kada dođe do smrzavanja voćnjaka, njima bi sigurno bilo u interesu da se uključe u priču – dok se termogenerator je probije na tržištu, firma zarađuje proizvodeći i prodajući sadilice.

– Za razliku od termogeneratora sa sadilicama nema problema, njih subvencioniraju svake godine. Evo do ovog trenutka smo prodali desetak sadilica u tri dana. To su sadilice za povrće, kupus, papriku i one su jako tražene – zadovoljan je Jugović u čijoj fabrici se prave i sušare različitih namena, dok je sušara za lekovito bilje unikatan proizvod.

– Sušara nije ni bilo ranije, u ekspanziji su dvadesetak godina. Sušare za lekovito bilje su se pojavile pre petnaestak godina, unikatan je proizvod i sem nas ih niko ne proizvodi. Vrlo su efikasne i pokrivaju širok spektar goriva koje može da se koristi; zemni gas, tečni gas, dizel, pelet, razne ostatke bio mase, koštice, ugalj sitne granulacije, što je u stvari zelena proizvodnja – priča suvlasnik firme „Termoplin“ izražavajući zadovoljstvo što korisnici njihovih sušara koriste gorivo koje im je pristupačno.

– Najbolja je priča kada korisnik koristi gorivo koje mu je pristupačno. Ako suši šljive ima koštice od šljiva kao gorivo, isto i od kajsija ili breskvi. Kod lešnika ja to zovem perpetum mobile, jer svako ko suši lešnik on ga i krcka i ostaje mu ljuska za gorivo koje je najveće stavka u ovom zatvorenom krugu – objasnio je mašinski inžinjer Aleksandar Jugović iz Smederevske Palanke.

Tekst i foto: Zorica Dragojević