Насловна РАЗНО Zdrava zaštita povrća u plasteniku

Zdrava zaštita povrća u plasteniku

530
Vladimirci/Kujavica, 17. novembra 2020.- Ministar poljoprivrede Branislav Nedimovic danas je izjavio da ocekuje da ce sredstva drzavne podrske po konkursu ministarstva za 2.500 mladih poljoprivrednika biti podsticaj da budu jos bolji proizvodjaci.Prilikom obilaska gazdinstva Jovana Lazarevica u mestu Kujevica u opstini Vladimirci, on je naglasio je znacajno sto podrska od po 12,5 hiljade evra ide mladim poljoprivrednicima koji su najvise u vocarstvu, stocarstvu i povrtarstvu jer je za tu proizvodnju potrebna radna snaga. FOTO TANJUG/ RADE PRELIC/ nr

Najezda gljivičnih patogena i insekata uspešno se suzbija setvom i zaoravanjem biofumigatora, biljke koja poseduje prirodne hemijske materije koje suzbijaju štetočine, a njena zaorana zelena masa ujedno je i dobro zelenišno đubrivo.

U borbi protiv nematoda izuzetno je važna preventiva koja obuhvata plodosmenu, higijenu i sterilizaciju zemljišta, objekta i mehaizacije, upotrebu zdravog deklarisanog semena.

Iskusni baštovani koji proizvode povrće u zatvorenom prostoru nekada su se zaklinjali u nezamenljivost metil-bromida. Istina, ovaj preparat efikasno suzbija nematode, sićušne stanovnike zemljišta i veoma opasne štetočine povrća u zatvorenom prostoru, koje naseljavaju koren gajenih biljaka i, hraneći se na njemu, stvaraju guke i gale u koje se usele, te tako dodatno remete ishranu biljaka. Posebno su ugroženi zasadi proizvođača koji, u trci za profitom, ne poštuju plodored. Proizvodnja u monokulturi iz sezone u sezonu dovodi do zamora tla, povećanja vrsta i brojnosti izazivača bolesti, nematoda i ostalih štetočina.

Korisne bakterije kao biofumiganti

Kao biofumiganti mogu da se upotrebe i neke korisne bakterije kao što su Thiobacillus thioxidans i Thiobacillus ferroxidans. One aktiviraju mehanizme samoodbrane protiv parazita, insekata, bolesti i ekstremne hladnoće. Da bi se tlo zaštitilo, potrebno je prvo duboko ga obraditi (do 50cm). Tako obrađeno se navodnjava spremljenom mešavinom Thiobacillus spp. Za 1.000 kvadratnih metara potrebno je 4kg bakterijske kulture rastvorene u 800 litara vode. Nužno je da primena bude najkasnije 15 dana pre setve deklarisanog semena. Zalivanje rastvorom bakterija se ponavlja i u proleće. Tako se mogu uništiti patogeni Rhizoctania solani, Fuzarium oxisporum, Sclerotinia spp, Phytophra spp, Verticilium spp, Ditylenchus spp, Meloidogyne spp, Helicotylenchus spp.

U zemljištima izuzetno zagađenim nematodama, ali i ostalim patogenima, moguće je postići odlične rezultate primenom preparata koji sadrži više sojeva Thiobacillus spp. i sumpora u vrlo kratkom roku, i koji ne zaustavlja značajno početak setve. Ovakva primena garantuje uspešan nastavak proizvodnje, jer je ovaj koktel jedan od najjačih organskih pripravaka u svetu za zemljište bez nematoda i patogena i obnovu mikrobiološkog sastava plodnog tla, kao i za smanjivanje potrošnje sintetičkih i štetnih pesticida. Preparat Thiobacillus spp. unapređen je biološki „preparat“ koji je ujedno i stimulator rasta i poboljšivač tla, nema rezidualnog delovanja, a češćom upotrebom se takoreći u potpunosti uništavaju mnogobrojni patogeni.

U plasteniku u koji se usele nematode često je onemogućena proizvodnja određenog povrća kroz više godina, jer nematode imaju sposobnost da potpuno miruju u nepovoljnim uslovima, da se samokonzerviraju, odnosno da i više godina pritajene sačekaju da određena biljka domaćin ponovo tu bude posejana. Zato je u borbi protiv ove pošasti izuzetno važna preventiva. Ona obuhvata plodosmenu, higijenu i sterilizaciju zemljišta, objekta, mehaizacije, upotrebu zdravog, deklarisanog semena. I tu se nadovezuje neophodnost korišćenja metil-bromida, ili vodene pare za sterilizaciju. Ali, naučno je dokazano da ovaj preparat nije ekološki prihvatljiv za zemljište, a za vodenu paru valja obezbediti poseban sistem kojim bi se para ubacivala u tlo.

Lek i protiv korova

To ne znači da se paraziti i štetočine, koji žive u zemljištu, mogu sladiti korenjem povrća i uništavati ili umanjivati ekonomičnost celokupne proizvodnje. Postoji rešenje, prihvatljivo čak i za proizvodnju povrća po principima organske poljoprivrede. To je biofumigacija.

Zdravo tlo je složena mreža organizama koji žive u ravnoteži. Mnogi hemijski pesticidi uništili su ovaj delikatan sistem, koji biofumigacijom može da se obnovi. Reč je o tehnici koja iskorištava neke biljke i njihove obrambene enzimske sisteme. Glavne biljne vrste u kojima se oni nalaze potiču iz familija Brassicaceae, Capparidaceae i Moringaceae. U odgovarajućim uslovima ove biljke su sposobne da proizvedu niz važnih citotoksičnih molekula. U navedenim biljnim vrstama, jedan od najvažnijih obrambenih enzimskih sistema je mirozinaza – glukozinolat. Tako se tkiva ovih biljaka mogu koristiti kao meka, ekokompatibilna alternativa hemijskim fumigantima i sterilizantima.

Biofumigacija se zasniva na zaoravanju zelene biljne mase koja će poslužiti i kao zelenišno đubrivo. Potrebna količina zelene mase je 50t/ha, dok kod jakih napada zemljišnih nematoda doza mora da se poveća na 100t/ha. U plasteniku, setvom određenih biljaka, najčešće iz roda Brassica, koje posle zaoravanja u vlažnoj sredini oslobađaju izotiocijanate, smanjuje se brojnost nekih patogenih gljiva prouzrokovača bolesti i umanjuje nicanje korova. Posle unošenja zelene mase u zemljište, dolazi do oslobađanja materija koje mogu da unište različite patogene – gljive, nematode, bakterije i insekte. Iako je biofumigaciju najbolje raditi tokom leta i jeseni, metoda može da bude korisna i ako se primeni pred setvu-sadnju.

Test slačicom, pa nova setva

Da bi se ova metoda koristila, valja prvo obraditi zemljište u plasteniku, uneti stajnjak i posejati neke biljke koje će se kasnije zaorati. Posle zaoravanja, potrebno je da to zemljište bude toplije od okolnog, pa ga valja zaliti, pokriti folijama u trajanju od četiri nedelje, i dobro zatvoriti. Kada prođe taj period, može se obraditi i sutradan sejati ili rasađivati povrće. Poželjno je da se pre setve odradi test proba, tako što bi se prvo posejala slačica jer ona je osetljiva na materije koje se razvijaju biofumigacijom. Biljke koje su poželjne da se koriste za zelenišno đubrenje, za biofumigaciju jesu rotkva, slačica, ren, kadifica i neven. Testovi u laboratorijskim uslovima pokazali su da se biofumigacijom uništavaju micelije gljiva Pythium i Sclerotinia sclerotiorum.

Ogledi na otvorenom polju ukazuju da ovom metodom, odnosno, setvom biljaka preporučenim za zelenišno đubrenje, mogu da se suzbiju i gljive Fusarium oxysporum na zelenoj salati, nematode Meloidogyne incognita na lubenici, žičari na zelenoj salati i krompiru, grinje Tetranycus urticae na blitvi, gljiva Erysiphe cichoracearum, prouzrokovač pepelnice dinje, sive plesni u vinogradu…

Biofumigacija u značajnoj meri smanjuje opasnost od zaraze gljivama koje uzrokuju trulež korena, korenovog vrata i uvenuće u zasadu jabuke (Pythium spp, Phytophthora cactorum, P. syringae). U jabučnjacima, biofumigacija se odvija u određenim fazama: prva je gajenje biljaka iz roda slačica (Brassica juncea i B. napus) do punog cvetanja kada razviju 20 do 30 tona sveže mase po hektaru, i malčiranje celokupne biljne mase, freziranje i kvašenje. Ove faze nemaju štetne uticaje na gajene biljke, a adekvatna su zamena za zabranjene preparate kao što je metil-bromid koji se više ne koristi.

Svetlana Mujanović