Насловна ТЕМЕ ПОВРЋЕ Bašte pod krovom mogu i bez zemlje

Bašte pod krovom mogu i bez zemlje

359

Proizvodnja povrća u zaštićenom prostoru najčešće podrazumeva gajenje biljaka na zemljištu na kom je podignut plastenik ili tunel. U takvim objektima, proizvodnja je intenzivna, na istoj leji se dobiju dve, a nekada i tri berbe, i zemljište se izcrpljuje. Narušava se kvalitet, struktura i sastav zemljišta, njegova pH vrednost, klimatski i biotički činioci. Ni kvalitet vode za navodnjavanje nije uvek optimalan i on se, pogotovo za potrebe porodične proizvodnje, ne može menjati jer su ulaganja velika.

– Problemi u vezi s opadanjem plodnosti (zaslanjenost, sabijanje i zabarenost) zemljišta, ali i bolesti korenovog sistema, prisustvo nematoda i progresivno opadanje prinosa i kvaliteta povrća, vrlo brzo će naterati proizvođače da pređu na neki od sistema proizvodnje „bez zemlje” – kaže za „Dobro jutro“ dipl. inž. Vladica Gavrilović iz PSS službe u Negotinu.

Seoba tunela i zamena podloge se ne isplate

Povrtari mogu svakih nekoliko godina premeštati, seliti tunele i površinski sloj (desetak cm) zamenjivati novom zemljanom podlogom. Neadekvatnom obradom zemljište će se brzo opet sabiti, neodgovarajuća formulacija đubriva će mu izmeniti i smanjiti plodnost, zaslaniti ga i zabariti i opet će biti potreban neki novi „lek“. Tek kada stave na papir sve troškove, postanu svesni da je ovakva proizvodnja skuplja od one, koja je na prvi pogled „jako paprena“.

– Kada prelome, baštovani treba prvo da odluče koju će podlogu odabrati za svoju baštu pod krovom. U različitim tipovima zaštićenog prostora, osim na zemlji, povrće se može proizvoditi na industriski način u pripremljenim supstratima organskog porekla i u sistemu „bez zemlje”, a to su supstrati neorganskog porekla – kaže ovaj stručnjak.

Gajenje povrća na supstratima, bez obzira na poreklo, smanjuje zavisnost proizvodnje od zemljišnih činilaca i omogućava setvu i berbu i tamo gde na zemljištu, kao prirodnom supstratu, to nije moguće. Svi koji se bave ovom proizvodnjom znaju da povrće traži plodna zemljišta, dobrih fizičkih, hemijskih i bioloških svojstava, odgovarajućih vodno-vazdušnih osobina. Uz pravilno đubrenje prikladnim formulacijama i pravovremeno zalivanje, uspeh ne sme da izostane i mogu bez problema da se na istom mestu, u toku jedne godine, pravilnom plodosmenom gaje dve-tri vrste.

Ni najbolja zemljišta nisu idealna

Idealno zemljište za povrće, ono koje pruža optimalne uslove za rast korenovog sistema, trebalo bi da ima po 25 procenata vode i vazduha, 45 posto mineralnih i 5 odsto organskih materija. Na žalost, ni najbolja naša zemljišta nemaju ovakav odnos pa čovek uvek mora da manje ili više „ispravlja prirodu“. Postojećem zemljištu valja dodati neophodne komponente organskog i neorganskog porekla kakvi su treset, stajnjak, pesak, perlit i dr. One se dodaju u određenim razmerama i mešaju s površinskim slojem. Tako se bitno menjaju osnovna svojstva prirodnog zemljišta, i dobija se supstrat.

Foto: shutterstock

Ne sme se zaboraviti da se u uslovima specifične proizvodnje, bez obzira što je u zaštićenom prostoru, zemljište menja. Zbog upotrebe velikih količina organskih i mineralnih đubriva, vode za navodnjavanje, sredstava za zaštitu bilja, u supstratima se dešavaju štetni procesi. Oni se zaslanjuju, zabaruju, u njima se nakupljaju štetni ostaci preparata za zaštitu biljaka… Usled visokih temperatura i optimalne vlažnosti, ubrzani hemijski procesi i veća biloška aktivnost, imaju za posledicu mineralizaciju organske materije. I to se nepovoljno odražava na fizička svojstva proizvodne podloge, a samim tim i na smanjenje prinosa te je neophodno da se takva podloga često obnavlja.

U zaštićenom prostoru, usled stalne obrade na istoj dubini, često se obradivi sloj zemljišta prirodno podeli na oranične i podoranične slojeve. Ono se sabija, u njemu se smanjuje biološka aktivnost, remeti vodni, vazdušni i toplotni režim, a sve to dovodi do opadanja prinosa.

Sve ove činjenice su naterale povrtare da zemljište zamene drugom proizvodnom podlogom – supstratima.

Supstrati i kako ih napraviti

Supstrati, najčešće smeše više komponenti organskog ili neorganskog porekla, sa ili bez prirodne zemlje, moraju kao i prirodno zemljište, imati dovoljno pristupačnih hraniva s normalnom koncentracijom zemljišnog rastvora, dobre vodnovazdušne osobine, optimalnu kiselost. Ne smeju da pružaju utočište parazitima i štetočinama i da sadrže štetne materije, a uz sve to treba da se koriste duže vreme i moraju biti prilagođeni vrsti i načinu gajenja povrća u zaštićenom prostoru.

Za proizvodnju povrća koristi se više vrsta smeša – supstrata. Zemljišne smeše se pripremaju od zemlje, organskog i mineralnog đubriva, treseta, peska ili sintetičkih materijala (vermikulit, perlit) u obliku granula, zatim slame i strugotine… Ove smeše koriste se za proizvodnju rasada, za pripremu hranljivih kocki, kao i za gajenje povrća u tunelima i plastenicima. Organo-mineralne smeše sadrže 40 do 60 procenata treseta, 20 do 30 odsto lakog peskovitog zemljišta i 20 do 30 posto zgorelog stajnjaka ili komposta. Dobro je da se nekoj od osnovnih organskih materija doda zeoplant (25 do 30 posto), a to je zeolit oplemenjen dodavanjem N, P, K, kalcijuma i mangana.

U zemljišnim smešama osnovu čini čista, nezakorovljena, humusna zemlja (tzv. baštenska zemlja) bez ostataka pesticida, a često su to ledinska zemljišta i busenjača koje se dobijaju ljuštenjem prirodnih ili gajenih travnjaka. Zemlja se ljušti plugom u sloju oko 8 cm i slaže na gomilu koja se oplemenjuje stajnjakom, krečnim prahom i još nekim komponentama.

Sintetički supstrati su smese treseta ili drugih organskih materijala s vermikulitom, perlitom i kamenom vunom, a mogu biti i čisti sintetički supstrati: kamena vuna poznata kao grodal, mineralna vuna i dr. U njima biljke usvajaju hraniva iz hranljivih rastvora kojim se supstrati povremeno vlaže. Koji će se supstrat koristiti u određenoj proizvodnji zavisi od biljne vrste, vremena proizvodnje i namene proizvoda. Fizička i hemijska svojstva osnovnog supstrata određuju njegovu ulogu, pravila mešanja i udeo u hranljivim smešama. U jednostavnim, tzv. proporcionalnim mešavinama svojstva su određena zapreminskim odnosom komponenti, odnosno njihovim osobinama. Pri spravljanju smeše komponente se samo dodaju jedna drugoj, i mešaju, ne sjedinjuju. Ne pravi se kompaktna celina, ali se vodi računa da se materijalu velike poroznosti dodaje onaj s finijom strukturom i da je gotov supstrat fizički i hemijski aktivan, da zadržava pristupačnu vodu za biljke i omogućuje anjonsku i katjonsku razmenu. Prema fizičko-hemijskim svojstvima supstrata određuje se tehnologija gajenja, posebno navodnjavanje i đubrenje. Najčešće se razlikuju supstrati za proizvodnju rasada (prirodni supstrati) i za gajenje povrća. Od supstrata za povrtare su najzanimljiviji kamena vuna, kokosova vlakna, perlit i glinene kuglice kao dodatak.

Piše: Svetlana Mujanović

Pred vama je svih 20 džepnih knjiga iz serijala „Moj voćnjak“, „Moj povrtnjak“, „Moj vinograd“ i „Moje cveće“. Knjige u formatu 16x12cm u punom koloru na 64 strane, lake za korišćenje i uvek pri ruci.

Moj voćnjak će vas upoznati kako da krenete i počnete da formirate svoj zasad, pripremite zemljište, odaberete voćnu vrstu.

Tu su i Jabuka, Višnja, Trešnja, Kruška, Borovnica, Jagoda, Malina, Leska, Šljiva, Kajsija, Ruža, Paradajz, Paprika, Krompir, Krastavac, Grašak, Pasulj, Lukovi i Vinograd.