Насловна ТЕМЕ ЗДРАВА ХРАНА Kopriva još uvek samonikli korov

Kopriva još uvek samonikli korov

786

Kopriva nije korov, već lek gotovo neverovatnih moći. Pojedini naučnici je nazivaju najvrednijom biljkom na svetu, jer zbog svojih svojstava pomaže u lečenju bezbroj bolesti. Zbog toga se postavlja pitanje zašto se kopriva ne gaji komercijalno, već se oslanjamo uglavnom na samonikle biljke, pa ih još i izbegavmo zbog žarećih listova.

Kopriva spada u adaptogene biljke i jedna je od najsnažnijih medicinskih biljaka. Kao lek se koristi cela biljka. Najčešće stabljike i listovi, a jednako su dobri koren i seme koprive. U srednjovekovnoj Evropi kopriva se koristila kao diuretik, a lečili su se njome i bolovi u zglobovima i mišićima. Njena uspešnost u lečenju ekcema, artritisa, gihta, anemije i pada imuniteta nadaleko je poznata.

Veoma otporna i brzo se razmnožava

Kažu, ukoliko se osećate umorno i iscrpljeno seme koprive je pravo rešenje, jer pomaže telu da se oslobodi stresa. Naravno, ovo nisu sva lekovita svojstva koprive, već je njen spektar delovanja izuzetno širok. Jer, osim za naš organizam, kopriva je dobra i za biljke. Koristi se kao prirodno đubrivo, prihrana i prirodni preparat za zaštitu bilja. Ljiljana Vuksanović, poljoprivredni savetodavac iz Kragujevca kaže da se uprkos tome komercijalni zasadi koprive u Srbiji mogu nabrojati na prste jedne ruke.

Kopriva, kaže Vuksanović, traži dosta vlage i dobro drenirano, odnosno rastresito zemljište. Nema posebne zahteve za svetlošću, pa se može gajiti i u polusenci.

-Za komercijalnu sadnju seje se, na razmaku od 10 centimetara, u maju, a presađuje na jesen. Za oko 5.000 sadnica potrebno je oko 200 grama semena. Kod direktne setve u njivi nabavlja se od 3 do 4 kilograma semena po hektaru. Kopriva crpi dosta azota, pa je pre sadnje potrebno pođubriti zemlju azotom i to oko 150 kilograma na jedan hektar. Ona je u suštini korovska biljka, a to znači da je veoma otporna i brzo razmnožava. Potrebna je međuredna obrada, okopavanje sa plevljenjem, kao i prihrana, kaže agronom Ljiljana Vuksanović.

Seme koprive je karakteristično po tome što je veoma sitno. Da bi lakše isklijalo potrebno ga je držati mokrog nekoliko dana u frižideru. Ako je suvo, neće da klija. Seje se u proleće, tako što se samo malo utisne i prekrije tankim slojem zemlje. Počinje da klija na temperaturi od 15 do 20 stepeni, a biljci je potrebno od 5 do 10 dana da isklija.

Osam berbi godišnje

Ako se kopriva razmnožava stolonima, onda je potrebno uzeti žile. Kada se očiste, razdvajaju se i režu na oko 25 do 30 centimetara dužine. Sadnja stolona je na jesen ili proleće u brazde duboke 10 centimetara sa razmakom među redovima od 50 do 70 i razmakom između biljaka od 30 centimetara.

Kopriva ima oko osam berbi godišnje. Može da se ručno bere ili kosi ako se koristi nadzemni deo, ili se mašinski vadi koren. Prihrana se radi nakon svake ili svake druge berbe, jer osim za azotom, kopriva ima velike potrebe i za kalijumom. Bere se ili kosi dok su biljke mlade, odnosno kada dostignu visinu od 30 centimetara, a to je obično polovinom aprila. Ako se preskoči jedna berba, biljka se onda suši i listovi se odvajaju od stabljike.

-Pun rod se može očekivati tek u drugoj godini. Očekivani prinos može biti od 10 do 15 tona po hektaru sveže koprive, ili od 2 do 3 tone suvih listova. Ako se koristi i koren, sa hektara se može dobiti oko 9 tona svežeg korena, ili oko 3 tone suvog – dodaje Vuksanović. – Zvuči pomalo čudno, ali kod komercijalnog uzgoja koprive potrebno je redovno okopavanje ili plevljenje da je (drugi) korovi ne bi ugušili.

Ova biljka je odličan stimulator rasta i razvoja povrća i poljoprivrednici koji su naklonjeni organskoj i ekološkoj proizvodnji koriste je u zaštiti od insekata i sprečavanju bolesti. Preporučuje se da se posadi na ivice bašte koja se štiti. Treba voditi računa koliko ćete posaditi koprive u svom povrtnjaku. Jer, ona se sporo razvija, ali je veoma invazivna i brzo se širi.

Sušenje na suncu ili u sušari

Proizvođači koji bi eventualno odlučili da se bave komercijalnim uzgojem koprive moraju da znaju i načine sušenja koprive, jer ona ne može dugo da ostane sveža. Njeni listovi se suše prirodno na suncu, a dosušuju se u prozračnom prostoru, uz često okretanje, kako bi se sve strane ravnomerno osušile. Sušenje je moguće i u sušarama, prva 2 sata na temperaturi od 60 stepeni, a zatim na 50 stepeni C. Za jedan kilogram suvih kopriva potrebno je oko šest kilograma svežih. Koren koprive se suši isključivo u sušarama.

Naša jedina sorta „domaća“

U Srbiji je registrovana samo jedna sorta koprive pod nazivom „domaća“. Ova sorta poseduje zadovoljavajuće farmaceutske i prehrambene osobine. Dobro podnosi niske temperature do čak minus 30 stepeni, ne poleže, daje solidne i stabilne prinose, a može da se gaji i na siromašnijim zemljištima uz odgovarajuću prihranu.

Smatra se indikatorom neutralnih zemljišta sa visokim sadržajem humusa. U svetu ima nekoliko registrovanih sorti koprive sa dobrim svojstvima, ali za sada one nisu našle širu primenu kod nas.

Prirodni insekticid i đubrivo

Kopriva se može koristiti i za zaštitu biljaka, jer poboljšava njihov celokupni imunitet. Koristi se u zaštiti od štetnih insekata, posebno od zelenih lisnih vaši. Kopriva se potopi u vodu i nakon 12 do 24 sata žareće materije koprive se razgrađuju, te se insekticid može koristiti.

Đubrivo se pravi kada se koprivi doda malo kvasca, kvasa, hleba, peciva, keks i sva ostala testa napravljena sa kvascem. To će ubrzati fermentaciju i skratiti je na tri do pet dana. Tri četvrtine kante ispuniti koprivom i preliti vodom u kojoj je rastvoreno malo kvasca ili hleba. Nakon što se fermentacija završi, rastvor se procedi i razblaži u odnosu 1:10. U kombinaciji sa slezom i gavezom dobija se kompleksno NPK đubrivo.

Kopriva se može kombinovati i sa drugim biljnim vrstama, kao što su maslačak, pelin, hajdučka trava, pirika, podbel, kamilica. Ne dodaju joj se žitarice, jer to dovodi do alkoholnog vrenja.

Za pripremu azotnog đubriva od koprive uzeti kilogram sveže ili 200 grama osušene koprive i potopiti u 10 litara vode u plastičnoj kanti. Promešati i ostaviti da fermentiše 10 do 15 dana. Fermentacija je završena kada prestane penušanje, a dužina zavisi od temperature. Leti traje pet dana, a tokom jeseni i proleća do 15 dana.

Povremeno se sadržaj kante promeša. Kantu treba prekriti tkaninom, kako ne bi upadale mušice, i držati na osunčanom mestu. Sadržaj razvija neprijatan miris. Nakon završene fermentacije, sadržaj kante procedite i koristite kao đubrivo nakon što ga razredite vodom:

razredite u odnosu 1:10 kada zalivate zemljište,

razredite u odnosu 1:50 kod folijarnog đubrenja (preko lista)

Proceđen rastvor može se čuvati u zatvorenoj posudi na tamnom i hladnom mestu. Redovna upotreba koprive će ojačati biljke i manje će ih napadati patogeni i štetni insekti.