Насловна ТЕМЕ ВИНОГРАД Od Sutona do Osvita

Od Sutona do Osvita

482

Ana i Aleksandar Jelenković iz sela Stubal kod Aleksandrovca nastavili su porodičnu tradiciju uzgoja vinove loze i pravljenja vina. Brat i sestra uz pomoć ostalih članova porodice gaje autohtone sorte u nasleđenom vinogradu od jednog hektara, a za pravljenje svojih vina dokupljuju grožđe koje im nedostaje od lokalnih proizvođača. Pune flaše sa etiketama od Sutona do Tame, pa sve do Osvita, dok je jedno vino napravljeno i u čast pokojnog oca.

– Gajimo prokupac, belu tamjaniku i pomalo skrajnutu župljanku, koja je nekada dominirala ovim krajem. Od čiste bele tamjanike dobili smo vino Sveta Jelena, koje je 2019. godine bila apsolutni šampion u Topoli. Devedesetih godina prošlog veka naš otac je pravio vino od te sorte grožđa i njemu u čast smo brat i ja napravili vino – kaže Ana Jelenković.

Jelenkovići gaje i smederevku od koje je 2021. godine nastao Osvit. U šali kažu da ko posle rizlinga gaji i bere smederevku svane mu, pa je tako nastalo vino takvog imena. Njihova vinarija je mala, porodična. Prvi zasad u rodnoj i poznatoj Župi podigao je njihov pradeda, o vinogradu su kasnije brinuli deda i otac. Oni su nastavili tradiciju i ponosno predstavljaju svoja vina.

Zbog intenzivne i misteriozne boje jedno od njihovih vina nosi naziv Tama, uz koje je epitet- tajanstvena noć.

– Tama je nastala od autohtonog prokupca sa 20 posto merloa, kako bismo ga pojačali i malo začinili. Čaroliju zalaska sunca pretočili smo u roza Suton – kaže Ana.

Na imanju Jelenkovića nema internacionalnih sorti grožđa, jer nisu pristalice gajenja stranih sorti na našem podneblju.

– Smatramo da na ovoj zemlji treba gajiti domaće. Trudimo se da ponudimo ono što je karakteristika našeg podneblja, jer domaće sorte ovde uspevaju i daju najbolji kvalitet. Ljubav prema vinu u Župi je stvar tradicije, kulture, poštovanja predaka i loze koja raste i rađa na našoj zemlji – dodaje Ana.

Jelenkovići su nasledili i zasad vinove loze pod župljankom. Taj vinograd su osamdesetih godina prošlog veka posadili deda i otac. Ova sorta, koja je nastala 1970. godine na Institutu za vinogradarstvo i voćarstvo u Sremskim Karlovcima, tada je bila popularna u Župi. Naime, autor sorte prof. dr Dragoslav Milosavljević nazvao ju je po svom rodnom kraju. Danas je pod tom prvobitnom župljankom u selu ostao vinograd Jelenkovića od 40 ari i još po koji omanji stari zasad u okolini.

– Župljanka je bela sorta, ali nastala je od dve crne, prokupca i burgundca i nekada je preovladavala u vinogradima župskog kraja. Vremenom zasadi su izumrli, loza je ili povađena ili nije odolela bolestima. Karakteristična je po tome što sadrži dosta tanina. Tek od prošlogodišnje berbe razmišlja se o pravljenju vina samo od župljanke, jer je dosta zahtevna i potrebno je mnogo umeća da se napravi kvalitetno vino. Videćemo, da li će se uspeti u tome – priča Ana.

Nekada se župljanka najviše koristila za pečenje rakije, a o pravljenju vina u tom kraju retko ko je razmišljao ili je to bilo samo za lične potrebe. Specifična je po tome što prvobitna verzija sorte sadrži veći udeo jabučne kiseline od vinske. Zbog toga vino žućkasto- zelene boje i prijatnog bukea vremenom postaje neharmonično i gubi na kvalitetu. Župljanka, od koje Jelenkovići nisu odustali, a koju su potisnule ekonomski značajnije i isplativije sorte, nepravedno je zapostavljena. Stručnjaci tvrde da bi ona, odnosno njena četiri nova klona, koja su priznata 2015. godine, mogla da zauzme respektabilnu poziciju na vinskoj sceni Srbije.

Tekst i foto: Biljana Nenković