Насловна ТЕМЕ ПОВРЋЕ Palanačka semena niču širom sveta

Palanačka semena niču širom sveta

264

Institut za povrtarstvo u Smederevskoj Palanci udvostručio je prošle godine proizvodnju semena. Danas raspolažu značajnim količinama, što nije bio slučaj u poslednjih desetak godina i u prilici su da povrate stara i osvoje nova tržišta. Prema rečima direktora ovog instituta prof. dr Nenada Đurića, osim u susednim zemljama, palanačka semena seju se na Bliskom i Srednjem Istoku, a pregovara se i sa afričkim tržištem.

U Smederevskoj Palanci godišnje se proizvede oko tri tone semena paprike i krastavca, oko tone paradajza, više od 20 tona boranije i značajne količine semena ostalog povrća. Među njima su šargarepa, peršun, dinje, kupus, rotkve, cvekla, salate, tikvice, grašak…

Najpoznatiji po paprikama

Institut za povrtarstvo je za 78 godina postojanja uspeo da proizvede 180 priznatih sorata i hibrida, od čega je preko 40 na listi Evropske unije.

– Imamo najširu paletu semena povrća u južnom delu Evrope. Najpoznatiji smo po paprikama, od salatnih do ajvaruša. Moravska lepotica je naša nova sorta koja je zaživela i kod nas, i u zemljama okruženja. Za njom je velika potražnja. Pokušaćemo da je registrujemo u Bugarskoj, koja je inače naš veliki kupac, kao i na listi Evropske unije – kaže dr Nenad Đurić.

Ističe intenzivan rad na novim hibridima, najavljuje da će i svake naredne godine prijavljivati po nekoliko novih i ističe:

– U poslednjih nekoliko godina smo intenzivno izlagali na sajmovima i manifestacijama koji su posvećeni poljoprivredi. U susretu sa proizvođačima primetili smo da se ponovo traži povrće tradicionalnog ukusa, mirisa i kvaliteta koje ne liči na plastiku. Nije nam cilj samo da oplemenjivanjem sorti postignemo određeni prinos, već i da paprika sačuva ukus. Ona treba da bude sočna i hrskava, a ne gumenasta, i naravno, da miriše na papriku.

Nove selekcije paradajza

Đurić priznaje da su sa sortama paradajza „možda malo izgubili korak sa konkurencijom“, ali obećava nove selekcije, jer je tržište semena ovog povrća u novcu najveće.

– Neke nove sorte paradajza su već u procesu priznavanja. Akcenat nam je na roze hibridima, jer su sve traženiji. Da napomenem da mi radimo na hibridima koji se gaje na otvorenom polju i čiji su plodovi namenjeni za industriju, odnosno proizvodnju kečapa ili sokova – dodaje dr Đurić.

Jedan od razloga zašto su okrenuti ovim hibridima paradajza je velika potražnja na inostranom tržištu. A ono je, kada je u pitanju ovaj institut, pomalo specifično.

– Prošle godine uspeli smo da povratimo sva tržišta zemalja iz okruženja, uključujući i Sloveniju. Ali, naša semena su veoma tražena u Iraku, Iranu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. U Iranu smo već osnovali ogledna polja i naši hibridi paradajza i paprike su dali odlične rezultate. Irak je na istom putu. S druge strane, neke afričke zemlje žele da gaje povrće od našeg semena i u severnom delu tog kontinenta takođe imamo ogledne parcele. Za naše stručnjake i naučne radnike sve je to veliki izazov i nadahnuće – izjavio je naš sagovornik koji je već šest godina na čelu Instituta.

Menja se ukus potrošača

Povrće, na kome ovaj institut zasniva proizvodnju semena, gaji se na 180 hektara njihove zemlje i na još 150 hektara kod kooperanata. Cilj im je da udvostruče proizvodnju, naročito kooperantsku i da u tom procesu nauka ima završnu reč. Jedino tako će se dobiti kvalitetno seme i dovoljne količine.

Svetsko tržište povrća je danas, ocenjuju u Smederevskoj Palanci, na prekretnici. U poslednjih nekoliko decenija tražilo se povrće koje može da izdrži dug transport i dugo održi svežinu. Danas, mnogi potrošači kažu da ne žele više da jedu „plastičan“ paradajz.

Traže izvorni ukus, koji je ponovo na ceni. Kada je u pitanju Srbija, najveći problem predstavljalo je izumiranje, takozvanog, baštovanstva.

– Nekada je svaka kuća, bez obzira čime se bavila, imala baštu u kojoj je gajila povrće za sopstvene potrebe i višak prodavala. Gledajući promet, plodovi iz baštovanstva su nekada učestvovali i sa 70 odsto. Sada jedva 15 – ak procenata povrća iz baštovanstva završi kod krajnjih kupaca i taj ukus se opet traži – dodaje dr Đurić.

– Na naučnim saradnicima sada je da kreiraju sortno čist i prinosni hibrid roze paradajza, čiji je plod sočan, ima debelo meso i dosta suve materije, a da dobro podnosi transport.

Upravo jedan takav hibrid je na redu za priznavanje ove godine – ističe prof. dr Nenad Đurić.

Šta dobijaju kooperanti, a šta naučnici?

Institut za povrtarstvo ima svoje kooperante širom Srbije. Pojedina domaćinstva su decenijama kooperanti i ovu vrstu saradnje prenose na sledeće generacije. Ali, pošto su planovi da proizvedu više semena, jer se pojavljuju nova tržišta, u potrazi su za novim koje nije lako naći.

Kooperant prvenstveno mora da ima iskustva u povrtarskoj proizvodnji, zatim registrovano gazdinstvo, a potom i sistem za navodnjavanje i odgovarajuću mehanizaciju. Oni od instituta dobijaju rasad povrća za sadnju na otvorenom polju ili u plasteniku kao i stručnu pomoć lokalne Poljoprivredno- savetodavne stručne službe. Njihovi savetodavci proveravaju stanje useva i sortnu čistoću. Kooperanti u semenskoj proizvodnji dobijaju očišćen plod koji dalje prodaju, a institutu pripada – seme. Recimo, od mesa paprike kooperanti mogu da pokriju proizvodnju, a institutu je seme čist profit. Međutim, zbog nedostatka radne snage, sve je teže doći do dobrih kooperanata.

Važno je da se kooperantska proizvodnja organizuje u podneblju koje odgovara povrću, ali i da se ispoštuje propisana prostorna izolacija, kako ne bi došlo do ukrštanja sorti. Za povrće zakonom određena vazdušna izolacija je 500 metara, jer se dve sorte paprike, na primer, ne mogu gajiti jedna pored druge.

Naučni saradnici instituta uspeli su 2020. godine da sadržaj šećera kod srpskog meleza 4 podignu za 100 odsto. Prof. dr Đurić kaže da je to bio epohalan trenutak u selekciji kupusa, ne samo kod nas, već i u svetu.

Sa jednom stranom kompanijom stvorili smo hibride za kišeljenje, a njihovo seme naći će se na tržištu najverovatnije 2027. godine. Biće to najslađi kupus na svetu.

Moravska lepotica je nova sorta paprike. Radi se o poboljšanoj verziji sorte Palanačko čudo. Lepotica ima visok sadržaj suve materije, intenzivan ukus i miris i debelo meso. Zato je pogodna za ajvar. Izuzetno je krupna i izrazito crvene boje.

Dinja „Sremica F1“ iz Smederevske Palanke pre tri godine priznata je na sortnoj listi Srbije. Karakterišu je visok sadržaj šećera i suve materije, plod nije sklon pucanju i zreo je 80 dana posle nicanja. Kao rasad, sadi se u martu i aprilu.

Tekst i foto: Biljana Nenković

Pred vama je svih 20 džepnih knjiga iz serijala „Moj voćnjak“, „Moj povrtnjak“, „Moj vinograd“ i „Moje cveće“. Knjige u formatu 16x12cm u punom koloru na 64 strane, lake za korišćenje i uvek pri ruci.

Moj voćnjak će vas upoznati kako da krenete i počnete da formirate svoj zasad, pripremite zemljište, odaberete voćnu vrstu.

Tu su i Jabuka, Višnja, Trešnja, Kruška, Borovnica, Jagoda, Malina, Leska, Šljiva, Kajsija, Ruža, Paradajz, Paprika, Krompir, Krastavac, Grašak, Pasulj, Lukovi i Vinograd.