Насловна ТЕМЕ ПОВРЋЕ Rasad i povrće iz eko-bašte „Divova Zlatara“

Rasad i povrće iz eko-bašte „Divova Zlatara“

153

„Divovi Zlatara“ konačno mogu da uživaju u plodovima svoga rada. Rasad koji su proizveli, do nedavno su prodavali na pijačnoj tezgi, kao i rano povrće, a uskoro će ga biti i još. Organizovali su i nekoliko edukativnih radionica u kojima su polaznici Vrtića, kroz zabavu i igru, mogli mnogo toga da nauče o radu u  planinskoj eko-bašti.

A na tezgi „Divova“ koju im je na gradskoj pijaci u Novoj Varoši ustupilo Komunalno preduzeće, bilo je rasada raznog povrća – kupus, paprika, grašak, peršun, karfiol, svega  što duša može da poželi.

– Ne samo da smo dobili prostor na gradskoj pijaci za izlaganje našeg rasada, već smo ovim gestom komunalaca dobili i priliku da budemo vidljivi u zajednici i direktno podelimo naše vrednosti sa sugrađanima. Svakog ponedeljka, tezga „Divova“ je mesto susreta  i razgovora, osmeha i pravih vrednosti, i vredi je posetiti – kaže za „Varoške novine“ Dunja Ristanović, osnivač Humanitarne organizacije „Divovi Zlatara“, jedine u Novoj Varoši koja radi sa osobama sa smetnjama u intelektualnom razvoju i njihovim porodicama.

A za „divove“ sa Zlatara svaki vid druženja i izlazak u prirodu je poput praznika. Prošle godine su na ledini u Drmanovićima, ispod bivšeg Rehabilitacionog centra „Zlatar“, napravili svoju eko-baštu. Ovde u moru četinara, na preko hiljadu metara nadmorske visine, formirali su baštanske gredica od onoga što su našli u prirodi, i u njima gaje rasad i povrće s puno ljubavi poštujući principe permakulture koja je u ovom kraju  još uvek u povoju.

– Za naše članove rad u bašti nije samo posao u poljoprivredi, on je i terapija, razvoj, ponos i način da se bude deo zajednice. Ovde se uče kako sami da proizvedu sebi hranu i da budu samostalni koliko je to moguće, a kroz našu bio baštu želimo da pokažemo i sebi i drugima, da i osobe sa invaliditetom mogu i žele da rade, da stvaraju i da doprinose. Sami proizvodimo rasad, od semena do mladice, i time omogućavamo našim članovima da rade sa zemljom, razvijaju finu motoriku, kao i osećaj odgovornosti i pripadnosti društvenoj zajednici, što je možda i najvažnije – kaže Ristanović.

I pored nesebične podrške lokalne samouprave i zajednice, „Divovi Zlatara“ još uvek se snalaze. Za proizvodnju nemaju potpune uslove, pa saksije s biljkama tokom hladnih dana često neguju i čuvaju u svojim domovima.  

– Naš sledeći korak je nabavka plastenika, što bi nam značilo mnogo. Plastenik bi nam omogućio da proširimo proizvodnju, da radimo tokom cele godine i da u ceo proces uključimo još više članova. Konkurisali smo za sredstva kod donatora i nadamo se najboljem, a donacijama mogu da pomognu i drugi koji to žele – kaže Ristanović.

Tekst: Željko Dulanović

Foto: privatna arhiva