Насловна ТЕМЕ ЖИВОТ Počela je potražnja za posnim programom

Počela je potražnja za posnim programom

448

Novosađanke koje ne znaju, ne vole ili nemaju vremena da prave slatke i slane đakonije mogu da ih kupe u mnogobrojnim radionicama za izradu kolača, ali i da ih poruče od žena koje svoje umeće znaju da unovče. Jedna od takvih radionica je i „Slatko ćoše“ Aleksandre Murgaški, koja nam otkriva da sugrađani kod nje najčešće naručiju krancle, breskvice baklave, vanilice i trileće. I dok se ona bavi izradom kolača, njen suprug Dragan ima gazdinstvo na Klisi i bavi se proizvodnjom pšenice, soje i kukuriza, te je i brašno „iz prve ruke“. 

– Nisam poslastičar po struci, ali sam od uvek volela da mesim, pečem kolače, pravim torte i razne kiflice. Počela sam da pravim prijateljicama za razne proslave i kada bi probali moje proizvode odmah bi ih i drugi naručili. Sve je krenulo kao hobi, a kada sam pre nekoliko godina ostala bez posla rešila sam da otvorim svoju malu radionicu – priča Aleksandra.

A u radionici svega, da i onaj ko nije gladan poželi da gricne čoko-kuglicu, baklavu, rozen kocke, snikers kolačiće, kiflice, čak i slavski kolač. S obzirom na to da počinje božićni post, naša sagovornica navodi da joj je i progmam uglavnom posan, i da su već sada krenule narudžbe za predstojeće slave, ali da naravno i dalje pravi mrsne kolače za sugrađane koji ne poste.

– Sve više ljudi poručuje kolače ili slana peciva, jer im se ne isplati da prave kod kuće, poneki nemaju vremena, a neke žene rade i subotom i nedeljom – navodi naša sagovornica.

Aleksandra otkriva da su Novosađani poprilično probirljivi i po malo razmaženi kada su kolači u pitanju. Često imaju neke specijalne želje, za koje ona svakom izađe u susret.

 U „Slatkom ćošetu“ mogu da se kupe i kolači na komad. Dok smo razgovarali sa Aleksandrom, stalno su stizale mušterije, želeći da kupe kolače za sebe i porodicu.

Tekst i foto: Ljiljana Milovanović